Za saksofon se obično kaže da je zbog svoje boje tona glazbalo koje je primjenjivo u svim stilovima. Vremenom je to i dokazano, jer u godinama otkad je „prosvirao“ više puta se pokazalo je on ne samo usputni, nego i glavni instrument u raznim glazbenim vrstama. Te 1840. godine kada je izmišljen služio je samo za potrebe vojnih orkestara, a ime je dobio po izumitelju koji se zvao Antoine Joseph Sax. Brzo je to glazbalo našlo svoju primjenu u klasičnoj glazbi, a od 30. godina prošlog stoljeća svoju afirmaciju je našao i u jazzu gdje je do sad ostao kao jedan od glavnih instrumenata. Naravno da se nakon toga sax počeo koristiti i u drugim vrstama glazbe, od tradicionalne, narodne, a posebno beat, pop i rock, te zabavne glazbe.

Za saksofoniste se uvijek govorilo da su glazbeni osobenjaci, da nisu ovisni o orkestrima, jer zbog svoje boje zvuka i tonskog dijapazona, saksofon je ugodan za slušati i bez drugih instrumenata. No da se prava primjena saksofona može čuti prvenstveno u jazz glazbi dokazali su genijalci poput Johna Coltranea, Charlie Bird Parkera, Waynea Shortera i mnogih drugih. Zbog svoga ugodnog zvuka, saksofon je među omiljenijim glazbalima, a njegova popularnost vidi se i dan danas. No, s obzirom na to da se radi o puhačkom glazbalu koje, osim tehnike prstiju, zahtjeva i tehniku disanja, ne može ga svatko svirati.

S tom pričom o saksofonu zadržat ćemo se u našoj županiji točnije Virovitici gdje nekolicina glazbenika uspješno svira ovo glazbalo. Osim ravnatelja glazbene škole Damira Mihaljevića, tu su još dvojica stvarnih zaljubljenika u saksofon od kojih je jedan gotovo siguran da će odmaći puno dalje od lokalnih okvira.

Riječ je o 17-godišnjem učeniku Glazbene škole Jan Vlašimsky Virovitica Marku Raiću kojemu je saksofon postao dio identiteta, i kao glazbenika i kao mladog čovjeka. 

Kaže se „nije mu to od Boga, nego od roda“ što se u ovoj priči pokazalo točnim, jer je njegov djed Darko Košćak uspješni saksofonist koji je svoje znanje i umješnost sviranja saksofona pokazao prvo u limenom i zabavnom orkestru Gradske glazbe Virovitica, a onda i u jednim od najpopularnijih glazbenih sastava na ovom prostoru, grupi Tvin. Darko Košćak, popularno zvan Špico i dan danas odlično svira saksofon, a osim u svom glazbenom sastavu, svira i u duetu sa svojim unukom Markom.

Mjesto radnje, podrum obiteljske kuće Košćak koji je i teretana i prostor za vježbanje. Prostor u kojemu 17-godišnji Marko vježba kako bi došao do svog cilja – želi dotjerati svoje sviranje saksofona na zavidnu razinu. 

– Već kao klinac naučio sam svirati saks. Naime, upisao sam glazbenu školu za klavir i završio prve četiri godine, no čuo me ravnatelj Damir Mihaljević koji je u meni prepoznao saksofonistu, a ne klaviristu. Nastavio sam dalje sa saksofonom i sad sam učenik srednje glazbene škole i saksofon mi je postao dio tijela. Naravno, moj djed s kojim i dan danas rado sviram dobar je saksofonista, dao mi je zasigurno i temelje, a tu su naravno i geni – rekao nam je Marko kojeg su Virovitičani mogli nedavno čuti na jazz svirci u Virovitici gdje je svirao zajedno sa Jazz sastavom Glazbene škole.

– U srednjoj školi imamo i predmet Osnove jazza, a otkada sam čuo vrhunske saksofoniste poput Coltrainea i Birda te Vojkana Jocića, jazz mi je postao životno opredjeljenje. Ne mogu reći da ne volim klasičnu glazbu i u svakom ću slučaju i završiti srednju glazbenu školu, ali jazz je za mene nešto više, tu nalazim sebe, svoje afinitete i u konačnici i svoju osobu – rekao nam je Marko, a na sve to nije nitko ponosniji od njegovog djeda Darka koji, kako sam kaže, nije forsirao ništa, ali je isto tako i vjerovao da će sve „sjesti“ na svoje.

– S obzirom da sviram nekoliko instrumenata od kojih mi je prvi naravno saksofon, shvatio sam što Marko želi. Fascinira me njegova odlučnost pred publikom bez treme i sličnih negativnih popratnih pojava od nastupa. Siguran je u ono što voli i što radi, ali i u ono za što sam siguran da i živi i da ga nitko od tog neće odvojiti. Sad me je „prešišao“ i više mu ne mogu davati lekcije, ali zato mogu s njim vježbati kao sparing partner u našem podrumu – kroz smijeh je rekao djed Darko, a svoje svirke povremeno snimaju i objavljuju na YouTubeu i društvenim mrežama.

– Prvi put sam se pojavio na YouTubeu kao klinac u izvedbi skladbe „Amazing Grace“ u kojoj me pratio Damir Mihaljević i vjerojatno je to bio početak moje karijere za koju se nadam da će biti uspješna. I dalje se namjeravam školovati, ali više u sferama jazza – rekao nam je na kraju našeg razgovora ovaj mladi jazz glazbenik iz Virovitice.

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)