U povodu Međunarodnog dana starijih osoba djelatnici Gradskog društva Crvenog križa Virovitica (GDCK Virovitica) posjetili su danas (utorak) bračni par umirovljenika, Zdenku (85) i Tvrtka (93) Obrdalj, koji žive sami u Virovitici.

Željka Francetić, voditeljica EU projekata pri GDCK-u, uručila im je tim povodom simbolične poklone u ime cijelog Društva, a koje brine o oko 200 osoba starijih od 65 godina i koji su uključeni u brojne programe i projekte koje Društvo provodi na području Virovitice i okolnim općinama.

Zdenka i Tvrtko su od lipnja ove godine po prvi put korisnici projekta “Pružam ti ruku“, svojevrsnog nastavka projekta Zaželi, a kroz koji im jednom tjedno u dom dolazi gerontodomaććica Borka Jugović i pomaže u kućanskim poslovima i drugim potrebama.

Za sve drugo, bračni par Obrdalj, vitalni, komunikativni i izvrsni domaćini maloj ekipi koja ih je danas posjetila – zasad se uspješno snalaze i sami.

-Čestitam vam vaš dan i ovom prilikom zahvaljujem na povjerenju koje ste poklonili GDCK-u odabirom usluge pomoći u kući. Nastojimo našim umirovljenicima olakšati svakodnevnicu i biti desna ruka u njihovim potrebama i drago nam je što mnogi od njih, uz uslugu pomoći u kući, koriste i uslugu besplatnog prijevoza do zdravstvenih, socijalnih i drugih ustanova, druže se kroz program Dnevnog boravka u Virovitici i Suhopolju ili koriste psihosocijalnu podršku, pratnju i prijevoz ako je riječ o osobama oboljelih od Alzheimerove demencije i drugih demencija – rekla je Željka Francetić.

Zdenka i Tvrtko, koje je danas obišla i “njihova” gerontodomaćica Borka, u ugodnom su razgovoru s medijima i gostima podijelili svoju zanimljivu i životnu priču. Elokventni, srdačni i otvoreni, govorili su ne samo o vremenu prije dolaska u Viroviticu, ratnom Sarajevu iz kojeg su otišli zadnjim konvojem, već i novom početku otprije 30 godina, koji su kao obitelj gradili u Virovitici, u Zdenkinoj rodnoj kući. Danas je ona ispunjena fotografijama kćeri i unuka čijim se uspjesima raduju, iako imaju i puno vlastitih.

HODALICOM DO GROBLJA, U TRGOVINU

Možda onaj najvažniji, podijelili su s nama supružnici, je taj da su još uvijek samostalni, unatoč godinama, operacijama i svim zdravstvenim “podsjetnicima” na vrijeme koje ostavlja trag; posljedice lomova, padova, operacija, ozljeda…   

-Ja još uvijek kuham svaki dan. Koliko možemo, sami radimo i po vrtu, Tvrtko sve što može po kući i dvorištu. Zasijala sam zimsku salatu. Prodali smo automobil kojim smo se služili do prije koju godinu jer nam se vidno polje znatno suzilo i nismo htjeli za druge predstavljati opasnost u prometu. Živimo u blizini centra pa sve što treba riješimo pješice. Liječnik, trgovina, računi –ustanove su nam dostupne i zahvalni smo na tome.

Tvrtko hoda samostalno, a ja već šest godina koristim hodalicu. S njom idem i do groblja i natrag, nije mi teško. Najvažnije je da se ne predamo, da smo u pokretu, koliko god možemo – ispričala nam je Zdenka, kuhajući kavu i pokazujući nam domaći čaj, pekmez, sok…

Žive jednostavno, ali nastoje se zdravo hraniti, dodaje. Nakratko komentiramo cijene hrane, potrepština i režija u odnosu na vrijeme prije uvođenja eura, a Zdenka kaže kako su troškovi danas visoki, osobito za umirovljenike. Previsoke cijene amortiziraju razumnim raspolaganjem kućnim budžetom, objašnjava.  

Iako većinu svakodnevnih poslova obavljaju sami, kod održavanja travnjaka imaju pomoć jednog susjeda, kojega hvale, a Borka, koja im dolazi jednom tjedno u okviru projekta “Pružam ti ruku”, kaže kako im pomaže u usisavanju, pranju prozora, mijenjaju zavjesa i drugih poslova.  Tri mjeseca pomoći prerasta u jedno lijepo prijateljstvo, ocjenjuju i supružnici i Borka.

UZ TIJELO, MOZAK ODRŽAVAJU BUDNIM I AKTIVNIM 

Iako u svojim osamdesetima i devedesetima, Zdenka i Tvrtko nastoje da im uz tijelo i mozak uvijek bude zaokupljen. Prepričavajući dijelove života, sjećaju se nekih stvari i do najmanjeg detalja, datuma, ljudi, lica. Doznali smo pritom kako Zdenka kao članica Gradske knjižnice i čitaonice obavezno svaki dan čita. Najviše voli romane koji su najsličniji biografijama.  

-Nisam za ljubiće ni teške krimiće. U Knjižnici uvijek zamolim da mi preporuče knjigu koja bi mogla biti i nečiji stvaran život – kaže nam Zdenka. Tvrtko je također oduvijek ljubitelj knjiga, no kako ga vid polako napušta, prebacio se na ekran – računalo i pametni telefon, gdje slova može povećati.

Uz surfanje internetom i korištenje platformi za komunikaciju sa kćerima i unucima koji su daleko, rado posjeti i stranice vezane uz astronomiju, koja ga i danas aktivno zanima.  

-Još uvijek me zove navečer, u grad, da zajedno prošećemo, pogledamo zvijezde. Mene leđa i vrat bole od jedne operacije prije dvadesetak godina, pa kažem, moram li baš gledati gore – počinje Zdenka, dok se Tvrtko nasmije i završi rečenicu s “Tko ti je kriv, sama si rekla da si me zavoljela. Kažem, zato, pogledaj gore, jer zvijezde imaju veze s ljubavlju i životom”.   

Zajedno su, doznajemo, već 60 godina, a što su ih se sjetili u povodu Međunarodnog dana starijih osoba, zahvalili su djelatnicama GDCK-a Virovitica.

-Kad živite sami, posjet je uvijek lijep poklon, zato ćemo pamtiti ovaj susret i hvala na lijepo provedenom vremenu – zaključuju naši vitalni sugovornici.

(www.icv.hr, mlo)