Nekome tko po cijele dane „visi” u kafiću, 24 sata dnevno dugo traje, no oni ljudi koji su se odlučili za onu poznatu Horacijevu izreku „Carpe diem”,  iliti „Iskoristi dan”, u tih 24 sata često ni ne stignu sve obaviti što su planirali. Naravno, u ovom slučaju govorimo o svestranim i vrijednim članovima naše zajednice, a jedan od njih je zasigurno i Virovitičanin Zoran Šimić (40), zaposlenik Državnog arhiva u Virovitici, koji kako sam kaže za sebe, nikad ne miruje jer toliko toga ima za obaviti. U prvom redu Zoran je obiteljski čovjek koji živi u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom i sinom, te tastom i šogoricom, no s obzirom na njegove mnogobrojne aktivnosti, često je vrlo malo kod kuće, što nam je i sam potvrdio.

– Jednostavno sam takav, puno me stvari zanima i puno toga želim napraviti, no ne kao poduzetnik nego više volonterski. Volim pomagati ljudima, raditi timski i na kraju sa zadovoljstvom pogledati na učinjeno – kaže Zoran koji, osim što je viši arhivski tehničar u Državnom arhivu u Virovitici, i tajnik UDVDR-a VPŽ te zamjenik predsjednika Zajednice športskih ribolovnih udruga Virovitice i predsjednik Športsko ribolovnog kluba „Tvin” iz Virovitice. Otkrio nam je kako balansira između svega toga.

– Dakako da su mi obitelj i posao na prvom mjestu, no držim da se dobrom organizacijom vremena sve uspije napraviti. Kada govorimo o ribolovu, to mi je ne samo najomiljeniji hobi nego i nešto što prihvaćam studiozno, jer više nije ono prijašnje vrijeme da je voda i riba bilo na pretek. Tada se nije razmišljalo o budućnosti, a to je i jedan od nekoliko razloga, zašto je stanje s vodama i ribom teško. Naime, zbog globalnog zatopljenja i nemara ljudi, bare i jezera jednostavno nestaju s lica zemlje i umjesto vodenih površina gledamo zapuštene šikare. To je i jedan od razloga zašto sam se prihvatio ribolovnih funkcija, a smatram da mogu svemu tome dati i svoj obol. S obzirom da sam aktivni ribolovac od svoje 7 godine, da volim prirodu i okoliš i totalno sam ekološki osviješten, odlučio sam dobro proučiti i zakone, a shodno tome, zadaća mi je pojasniti te zakone i drugim ribolovcima – napomenuo je jednu od svojih misija Zoran i to s razlogom, jer se Zakon o slatkovodnom i morskom ribarstvu promijenio, a informatizacija cijelog sustava je također i jedna, uvjetno rečeno, novina koja je krenula prije 4 godine.

Foto: privatni album

– Naši ribolovci sada su već dobro upoznati s novim iskaznicama, korištenjem mobitela, odnosno aplikacija za potvrdu identiteta, vremenu i mjestu ribolova i u konačnici ulova ribe. Ispočetka su, posebno naši stariji ribolovci, na to gledali sa zebnjom, no s vremenom su se navikli, a tu smo i mi mlađi ribolovci da ih u tome podučimo. Napominjem da su sve novine, a ima ih previše da bi stalo u ovaj razgovor, donesene s razlogom u zemljama EU, jer ako ne radi zakon i proradi anarhija, neće biti ni riba ni voda, a samim time će i prirodna ravnoteža biti znatno poremećena, što nikako nije dobro za nikoga od nas – upozorio je Zoran.

Razgovarajući sa Zoranom vidjeli smo da otvara svoj notes u kojemu su ispisane mnogobrojne obveze pa smo odmah prešli na drugu temu, a to je rad s braniteljima.

– Kontakt s braniteljima započeo je još u vremenu Domovinskog rata kada sam kao osnovnoškolac promatrao i dobro slušao svog oca, strica, ali i njihove kolege hrvatske branitelje, tako da sam već onda dobio osnovne spoznaje o Domovinskom ratu. Ostalo je bila nadogradnja i pripadam u onaj dio mlađe generacije koji se ponosi Domovinskim ratom i hrvatskim braniteljima. Od tuda i ideja da zajedno sa svojim kolegama iz Državnog arhiva damo svoj doprinos tome da se slavna vremena i ljudi iz ovog kraja nikad ne zaborave, pa sam tako i odradio svoj dio, tehničku pripremu i obradu fotografija za fotomonografiju „127. virovitička brigada u Domovinskom ratu”. Najvažnije mi je to da su naši branitelji na čelu sa generalom Đurom Dečakom bili vrlo zadovoljni ovim uratkom kojeg smo svi zajedno radili sa izuzetnom voljom i volonterski. Uz mnogobrojne zahvale, postao sam i počasni član UDVDR-e ogranak Virovitica, a poslije toga i tajnik UDVDR-a VPŽ kojoj je na čelu predsjednik Vlado Paurić. Svjestan sam da kao tajnik radim vrlo odgovoran posao, ali to mi „leži”.

Cijenim hrvatske branitelje, volim razgovarati s njima i napose pomoći im ili učiniti da ova udruga koja broji nekoliko tisuća članova bude jedna od vodećih u županiji. Osim toga držim da je jako važno istinu o Domovinskom ratu prenositi na mlađe generacije. Zajedno sa mojim kolegama koji su također počasni članovi UDVDR-e Virovitica Mihaelom Puljićem, Kristijanom Gostimirom i Nikolom Mesićem nastojati ću sve to prenijeti na mlađe generacije, jer i mi mlađi smo već 40-godišnjaci. Vrijeme prolazi brzo, a posla ima puno – rekao nam je Zoran Šimić, a mi smo shvatili retoriku i ugasili svoj diktafon, zahvalili mu na njegovom dragocjenom vremenu i poželjeli da i dalje ostane predan svojim poslovima, ali također i da nađe vremena da se opusti negdje u prirodi uz vodu i naravno, ribolovne štapove.

(www.icv.hr, bs)