Kao i svake godine, već 17. godinu zaredom u skladu s planom i programom Zajednice udruga HČZ RH, na području slavonskih gradova Požege, Vinkovaca i Vukovara, uz učešće otprilike 200 članova, među kojima je bilo i 14 s područja ratne općine Virovitica, 14. i 15. lipnja uspješno je proveden 17. po redu Susret pričuvnih i umirovljenih ratnih časnika i dočasnika OS RH, članova Zajednice udruga Hrvatskog časničkog zbora Republike Hrvatske.
Na početku valja naglasiti, a što je u pozdravnom govoru istakao predsjednik ZU HČZ RH pričuvni brigadir Branko Gačak, da je susret održan, kao i svih proteklih godina, pod pokroviteljstvom ministra obrane RH i načelnika Glavnog Stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Tijekom prvog dana susreta u vojarni u Požegi za sudionike susreta su upriličena tri vrlo zanimljiva predavanja i to: opsežno predavanje o Programu školovanja svih razina dočasnika Hrvatske vojske, Programu obuke vojnika na dragovoljnom služenju vojnog roka s opservacijom dosadašnjih iskustava te predavanje o obuci pričuvnog sastava Oružanih snaga s naglaskom na programima koji se primjenjuju i dosadašnjim iskustvima. Nakon vojničkog ručka u vojarni i odavanja počasti poginulim braniteljima u centru grada, uz nazočnost dužnosnika grada Požege i Požeško-slavonske županije, sudionici susreta su se zaputili u Vinkovce. Po dolasku u Vinkovce na gradskom groblju, uz nazočnost predstavnika grada, odana je počast poginulim pripadnicima 109 vinkovačke brigade, sa čime je službeni dio toga dana završio.
Drugi dan susreta započeo je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru gdje su se sudionici susreta pridružili svečanom obilježavanju obljetnice osnutka 4. vukovarske bojne 3. gardijske brigade HV i u sklopu toga odavanju počasti svim poginulim braniteljima i civilima tijekom vukovarske bitke. Potom je izvršen obilazak vukovarske bolnice gdje se u podrumu bolnice moglo više saznati o strahotama i teškim uvjetima u kojima je bolnica funkcionirala tijekom tromjesečne opsade grada i šireg područja, u razdoblju kada su na bolnicu “zaštićenu” Ženevskom konvencijom padale na stotine topničkih i zrakoplovnih projektila, među kojima i “glasovita” avionska bomba “Krmača” koja je probila pet armiranih etaža i zaustavila se ne eksplodiravši među nogama jednog ranjenika srpske nacionalnosti (slomivši mu obje noge). Da je ta bomba eksplodirala bolnica bi bila u potpunosti razorena i gotovo svi koji su se u njoj nalazili zasigurno bi poginuli.
Nakon obilaska bolnice sudionici Susreta su obišli Spomen dom Ovčara, mjesto na koje je dovedeno više od 260 ranjenika iz Vukovarske bolnice, gdje su neki pretučeni do smrti a većina njih su odvedeni na obližnje stratište-gubilište gdje je 1996. godine, u organizaciji Međunarodnog crvenog križa, eshumirano njih 200 dok su ostali odvedeni na još neutvrđeno mjesto ili mjesta gdje su također zasigurno pogubljeni, ali za sada uslijed zavjeta šutnje nisu pronađeni njihovi posmrtni ostaci. Na stratištu Ovčara posebno upečatljivo izlaganje za članove ZU HČZ RH imao je jedan od istaknutih vukovarskih branitelja te je potom svim pogubljenima na toj lokaciji odana počast polaganjem vijenca i svijeća.
Nakon toga svi sudionici susreta su se uputili u vukovarsku vojarnu u posjet Memorijalnom centru Domovinskog rat Vukovar. U Memorijalnom centru opsežnije predavanje o vukovarskoj bitci i samom centru održao je čelnik centra a potom je izvršen njegov obilazak. U kontekstu svog izlaganja čelnik Memorijalnog centra, govoreći o svem izloženom naoružanju, osvrnuo se i na četiri izložena improvizirana borbena vozila odnosno oklopljena civilna vozila izrađena početkom Domovinskog rata među kojima se nalazi i virovitički “Mikeš” izrađen 1991. godine u suradnji ZNG-a i tadašnje metalske tvrtke “Rapid”.
Posebna zanimljivost svakako je to da je među sudionicima susreta bio i pričuvni bojnik Jerko Romić, koji je premda tada zamjenik zapovjednika virovitičkog ZNG-a (50. Samostalni bataljun), 02. rujna 1991. godine u akciji “Jasenaš” vozio “Mikeš” i u njemu, uz još nekoliko suboraca, uslijed pogotka neprijateljskog protuoklopnog projektila, bio ranjen.
Nakon obilaska tematskih cjelina i izložaka naoružanja i opreme korištenog u Domovinskom ratu službeni dio susreta bio je završen a članovi časničkog zbora Virovitica su se neizostavno fotografirali pored “Mikeša”, ponosni na njega ali i na njegovog “vozača”, koji se nakon mnogo godina ponovo s njime susreo.
(www.icv.hr, dš)
[g-gallery gid=”535311″]