U rano jutro 15. rujna 1991.godine, nakon što su vezisti 50. samostalnog bataljuna ZNG-a, prethodnog dana, prisluškivanjem veza JNA saznali da je komandir karaule u Terezinom Polju dobio naredbu za miniranje mosta na rijeci Dravi, Zapovjedništvo ZNG-a uputilo je diverzantski vod da to spriječi i zauzme karaulu. Na licu mjesta im se pridružila i grupa domaćih branitelja i nekolicina policajaca. Zadaću su zajednički izvršili u cijelosti odnosno nakon višesatne borbe karaula je zauzeta sa svim naoružanjem i opremom, a opasnost rušenja mosta je otklonjena. Poginulih nije bilo.
Istog dana pripadnici MUP-a i ZNG-a s područja Gradine i Suhopolja oslobodili su i karaulu u selu Novi Gradac.
U ove dvije akcije zarobljeno je oko 80 pripadnika JNA i svi su ubrzo pušteni.
Također su taj dan preuzeti i tadašnji Dom JNA i Komanda graničnih jedinica u centru grada Virovitice (sada Glazbena škola).
Dana 16. rujna 1991. godine četničke snage miniraju jedno od skladišta skladišnog kompleksa Šištat, izazvavši vrlo jaku eksploziju, nakon čega pripadnici ZNG-a kreču u napad i zauzimaju skladište Šištat.
Potom 17. rujna 1991. godine 50. samostalni bataljun ZNG-a dodatno naoružan oružjem s karaula, uz potporu pripadnika Policijske stanice, kreće u osvajanje vojarne u Virovitici.
Napad je počeo u 7,00 sati i odmah je iz vojarne uslijedila žestoka topnička i pješačka vatra po snagama ZNG-a i MUP-a, samim time i po obiteljskim kućama u okružju vojarne, ali i po objektima državnih institucija koje nisu bile u neposrednom dodiru s vojarnom.
Uslijed topničke paljbe uništeno je i oštećeno više stambenih objekata u gradu te je od snajperskog hica poginuo jedan pripadnik ZNG-a, a nekoliko ih je povrijeđeno. Snage ZNG-a i MUP-a u napadu su pretežno koristile pješačko naoružanje te su odmah po početku napada uspjele onesposobiti komunikacijski stup centra veze JNA.
Shvativši da se napadu ne može oduprijeti i da nema mogućnost pozvati zrakoplovstvo u pomoć te da je izostala i pomoć s Bilogore, komandant vojarne je sredinom dana zatražio prekid vatre i prihvatio predaju svojih snaga.
No prilikom predaje komandant je zatajio da rezervisti nisu prihvatili predaju te su se oni uspjeli izvući na zapadnom dijelu vojarne i kroz kukuruzna polja uspjeli su doći do obronaka Bilogore i vjerojatno do poligona Gakovo, koji je još bio u njihovim rukama.
Za sve zarobljene oficire, podoficire i vojnike u vojarni, 55 oficira i podoficira te 156 vojnika, organizirano je napuštanje RH u skladu s postojećim pravilima.
(hcz-virovitica.hr)
