Zbog situacije uzrokovane koronavirusom prošle godine je otkazan Skup 1000 zašto, 1000 zato o dijabetesu tip 1, a kako su epidemiološke mjere još uvijek na snazi, iako nešto blaže, prilagodili su se epidemiološkim mjerama te umjesto u 3 dana na jednom mjestu, skup održali na tri mjesta, u Rijeci, Čakovcu i Višnjici. Završnica je jučer (subota) održana u Višnjici, a domaćin je bila virovitička Udruga Dijabetes klub tip 1, koja je i pokrenula organizaciju ovog skupa, odnosno njezin predsjednik, dr. Ivan Andrašević. 

– Htjeli smo odgovoriti na upravo tih 1000 pitanja o dijabetesu tip 1 koja ljudi imaju, odnosno pretežno roditelji i druge osobe s dijabetesom tipa 1 te im pomoći da izreguliraju svoje šećere. Stoga smo mi stariji i iskusniji te ja kao liječnik, organizirali ovakav skup da pomognemo tim ljudima, da se međusobno upoznaju, razmjene iskustva i da nauče kako dobro regulirati dijabetes tip 1 koji traje doživotno i treba ga znati regulirati kako bi izbjegli komplikacije – istaknuo je doktor Andrašević. 

Naime, na skupu su djeca, mladi i njihovi roditelji mogli sudjelovati na zanimljivim predavanjima, radionicama, inovacijama te osvrtima i iskustvima. Tako su svoja osobna iskustva podijelili mladi, ali i njihovi roditelji gdje su se pritom najviše usmjerili na međusobne odnose. Svoje iskustvo s prisutnima podijelili su doktor Ivan Andrašević, Laura Crvenka i Erik Mutvar, koji su i sami osobe oboljele od dijabetesa tip 1.

Laura Crvenka, sedamnaestogodišnjakinja koja osim što se iznimno nosi s dijabetesom, često progovara o svojim problemima i iskustvima kako bi pomogla i drugima koji se nalaze i istim ili sličnim situacijama. Ovoga puta pričala je o odnosu sa svojim roditeljima, odnosno majkom.

– Pričali smo uglavnom o našim odnosima s roditeljima i kako nas ponekad koče, a i kako je njima teško pustiti nas. Podijeli smo svoja osobna iskustva, kako neugodna, tako i smiješna. Ja imam sreću što imam jako dobar odnos sa svojim roditeljima i bili su uz mene kada god je bilo potrebno. Bilo bi mi jako teško da nemam tako nekoga poput mame koja me drži i uvijek je tu. Sada kada sam već gotovo odrasla poprilično me pustila, ali uvijek postoji onaj pritisak i briga zbog dijabetesa – rekla nam je Laura te pritom istaknula kako se roditelji djece s dijabetesom često krivo izraze i tako ih ne namjerno povrijede. 

– Roditelji djeteta s dijabetesom rijetko pitaju svoju djecu kako su, najčešće pitaju kako su šećeri, što ne znači da se oni ne brinu za nas, ali se krivo izraze i to onda povrijedi djecu i mlade – dodala je. 

Nakon podijele iskustava bilo je vrijeme za stručni dio, odnosno motivaciju za najbolji život s dijabetesom, brojanje ugljikohidrata, kao i predavanje “Dijabetes i alkohol” te radionice iz područja psihologije, nutricionizma i medicine. 

O motivaciji za najbolji život s dijabetesom, odnosno kako se nositi s preprekama koje život s dijabetesom stavlja pred čovjeka, govorila je Andrijana Buklijaž Skeledžija koja radi na portalu Na inzulinu i DiaHelp aplikaciju.

– Imati dijabetes nije jednostavno jer utječe na svaki aspekt tvoga života, na tvoje društvo, prehranu, fizičke aktivnost i ponekad te to smeta, odnosno teško ti je. Jako je važno imati dobru motivaciju i dobar stav prema tome da bi se mogao nositi s time i znati kako ne osjećati stid, strah, bijes, tugu, frustraciju i slično, nego iz dana u dan imati visoku motivaciju, angažiranost i pozitivan stav prema svemu – istaknula je Andrijana. 

O tipičnim razvojnim stvarima koje mlade muče, o ulasku u pubertet, nošenju s raznim preprekama, odnosu s roditeljima, te kako da se postave i zauzmu za sebe, kao i reagiranju u okolini s prijateljima, s mladima je na radionici razgovarala psihologinja Ivana Kostelac.

– Cilj svih radionica sa psihološke strane, pa tako i ove, je jačanje kapaciteta te nadogradnja novim znanjima i iskustvima kako bi se lakše znali nositi sa svakodnevnim situacijama. Mladima je ionako danas teško zbog covida, a osobito kada se još moraju nositi s nekim bolestima – rekla je Ivana te pritom istaknula važnost ovog Skupa jer, kako kaže, prije svega tu je edukacija koja je jako važna za svaku osobu koja se nosi s nekom bolesti, kako bi znala s čim se nosi, a zatim i kako se što bolje nositi s tim.

Tijekom susreta bila je organizirana i mala ambulanta s medicinskom sestrom i liječnikom u slučaju akutnih i hitnih stanja, a tamo su se mogli nabaviti i inzulini, dekstroze, slatka pića, glukagon, kao i neka određena pomagala.

Također, za one najmlađe, ali i malo starije bio je organiziran i zabavan program koji je vodila Anjimatorica. Za malo starije tu je bilo druženje uz tamburaški sastav “Nikad skupa”. 

(www.icv.hr, žđl, Foto: D. Turkalj)