Mnogi su domaći i strani mediji ovih dana objavili vijest o Supermjesecu, nebeskom spektaklu u ponedjeljak 14. studenoga „kada je Mjesec u fazi uštapa na nebu izgledao veći i sjajniji, jer ga je od Zemlje dijelila najmanja udaljenost u proteklih 68 godina“.

Zato ne iznenađuje uzbuđenje onih koji rijetko promatraju Mjeseca i ne znaju da Mjesec u svakom obilasku Zemlje po eliptičnoj stazi prolazi točkom perigeja (kad nam je najbliže) i točkom apogeja (kad je najdalje). Udaljenost Mjeseca u perigeju može biti između 356 400km i 370 400km, pa se ovakav prolaz Mjeseca perigejom u fazi punog Mjeseca na udaljenosti 356 508km doista ne događa često. Međutim, radi se o zanemarivoj razlici u prividnoj veličini Mjeseca na nebu i njegovom sjaju u odnosu na „prosječni Supermjesec“ kojeg vidimo dva-tri puta godišnje.

Vedro vrijeme i rijetku prigodu promatranja teleskopom „Supermjeseca“ u večernjim satima u ponedjeljak 14. studenoga iskoristili su učenici i učitelji Osnovne škole Vladimira Nazora u Virovitici. Kad je Mjesec u fazi uštapa ne vide se sjene planina i kratera jer Sunčeve zrake na njih padaju gotovo okomito. Ovom prigodom na sjeveru Mjeseca u udarnim kraterima uočene su sjene njihovih visokih rubova, što potvrđuje i fotografija. Izvrsno se vide svijetle „zrake“ izbačenog materijala naročito oko udarnog kratera Tycho na jugu.

Na Mjesecu nema površinkih voda niti atmosfere. Tamnija Mjesečeva „mora“ veliki su bazeni nastali udarima asteroida prije oko 4 milijarde godina, a ispunila ih je magma iz unutrašnjosti Mjeseca prije više od 3 milijarde godina.

Preporučujemo promatranje Mjeseca teleskopom na večernjem nebu u fazi prve četvrti kad crta sumračnice prolazi predjelima s mnogo velikih i malih kratera. (www.icv.hr; zk)