Jedna od obveznih informacija na prehrambenim artiklima je rok trajanja kako bi se potrošaču osigurala mogućnost izbora hrane sigurne za konzumaciju i odgovarajuće kvalitete unutar određenog vremenskog razdoblja. No razumiju li ih građani i koliko i do kada je hrana doista jestiva i bez rizika? Nedavno istraživanje Dukata o bacanju hrane pokazalo je kako najviše otpada na razini zemlje generiraju hrvatska kućanstva s visokih 76 posto udjela, a čak 40 posto ispitanika slabo razumije i razlikuje oznake “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”.

Jedno od istraživanja potvrdilo je i kako jedna četvrtina ispitanika baca hranu odmah po isteku ovog drugog roka, iako je ta hrana još sigurna za jelo. I ne znaju, primjerice, da “najbolje upotrijebiti do” znači da proizvođač tvrdi da je do tog dana proizvod najkvalitetniji, da primjerice zadržava optimalnu hrskavost i boju, ali može biti jestiv i nakon isteka roka, prenosi Večernji list.

U Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (HAPIH) ističući kako subjekti u poslovanju s hranom koji su odgovorni za informacije o hrani, moraju voditi računa o tome da one budu u skladu s odgovarajućim harmoniziranim propisima na razini Europske unije kao i nacionalnim propisima, odnosno da, između ostalog, budu potpune, jasne i lako razumljive potrošaču.

– “Upotrijebiti do” ukazuje na datum do kojeg se hrana može sigurno konzumirati i navodi se na hrani koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva. Nakon isteka “upotrijebiti do” datuma, hrana se smatra nesigurnom za konzumaciju i ne smije se konzumirati – objašnjavaju te dodaju kako se kod tako označene hrane obvezno navodi i opis uvjeta čuvanja hrane.

Naime, uz takvu hranu obično dolaze upute “čuvati u hladnjaku” ili “čuvati na temperaturi od 2 do 4°C”. U suprotnom, hrana će se brže pokvariti i povećava se rizik od trovanja hranom.

– Primjeri hrane koja se označava “upotrijebiti do” su svježe meso, svježa riba, svježe mlijeko i druge lako pokvarljive vrste hrane, kažu iz HAPIH-a, dok je nakon isteka “najbolje upotrijebiti do” datuma, hrana još određeno vrijeme sigurna za konzumaciju pod uvjetom da se čuvala prema uputama navedenim na pakiranju, kao i da pakiranje koje dolazi u neposredan dodir s hranom nije otvarano i/ili oštećeno.
 

– “Upotrijebiti do” ukazuje na datum do kojeg se hrana može sigurno konzumirati i navodi se na hrani koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva. Nakon isteka „upotrijebiti do” datuma, hrana se smatra nesigurnom za konzumaciju i ne smije se konzumirati – objašnjavaju te dodaju kako se kod tako označene hrane obvezno navodi i opis uvjeta čuvanja hrane. Naime, uz takvu hranu obično dolaze upute “čuvati u hladnjaku” ili “čuvati na temperaturi od 2 do 4°C”. U suprotnom, hrana će se brže pokvariti i povećava se rizik od trovanja hranom.

HAPIH je, podsjećaju, izradio i Smjernice za doniranje u odnosu na rokove trajanja s popisom hrane koja se može konzumirati nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do”. U tim smjernicama hrana je podijeljena u četiri grupe s obzirom na duljinu roka trajanja te je za svaku grupu navedena procjena roka u kojem se još može stavljati na tržište i konzumirati nakon isteka “najbolje upotrijebiti do” datuma, s time da su, kako ističu, naznačeni rokovi okvirni i procjene se donose za svaki slučaj posebno, po mogućnosti u konzultaciji s opskrbljivačem.
 

Vrlo dugi rok – trajanje godinu i više nakon roka

Sol, šećer, brašno, suha tjestenina, krupica, kus-kus, kava, čaj, riža, suhi keksi, instant prah (niske masnoće kao što je kava, mješavine začina i puding), voda, bezalkoholna pića i pića obrađena UHT (ultra high temperature) metodom (primjerice voćni sokovi), konzervirana hrana (limenka, staklo – povrće, voće, juhe, meso, riba, mlijeko za kavu, džem, pekmez…), sirupi, med, tvrdi slatkiši (lizalice, bomboni) te smrznuti proizvodi (riba, meso, voće i povrće…) proizvodi su s “vrlo dugim” rokom trajanja nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do” , kažu iz HAPIH-a.

Ako su sol, šećer, brašno, suha tjestenina, kava, čaj… uskladišteni na suhom mjestu, neće doći do degradacije. No nakon dužeg skladištenja može doći do ustajalosti. K tome, potrebno je obratiti pažnju na tvrdoću, apsorpciju vlage, prisutnost kukaca, užeglost i plijesni. U smjernicama HAPIH-a piše kako su te namirnice pogodne za konzumaciju do jedne godine, a moguće je i duže, nakon roka “najbolje upotrijebiti do” – pod uvjetom da je proizvod karakterističnih svojstava bez vidljivih oštećenja ili da nije oštećena ambalaža. Izuzetak je početna i prijelazna hrana za dojenčad. Nju, savjetuju, ne koristite nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do”.

Dugi rok – trajnost od najmanje dva mjeseca nakon roka

Kruh produžene trajnosti (tost), žitne pahuljice, muesli, ekstrudirani ili ekspandirani proizvodi od žitarica, instant žitarice, ulja i masti (osim hladno prešanih), umaci (majoneza, kečap), instant prah (s većim udjelom masnoće – juhe, mlijeko u prahu…), margarin, tvrdi sirevi, meki slatkiši (s punjenjem, čokolada, žele bomboni…), sterilizirano mlijeko i mliječni proizvodi (trajno mlijeko, sterilizirani proizvodi u bocama) te smrznuti proizvodi (zamrznuti najmanje jedan dan prije roka “upotrijebiti do”/”najbolje upotrijebiti do”) imaju “dugi” rok trajanja nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do”.

Naravno, i tu kod pojedinih skupina proizvoda treba paziti na promjene poput pojave plijesni, gubitka arome, dehidracije, primjene okusa, teksture, prisutnost ličinki i insekata, užeglost, oksidaciju…. – u suprotnom su pogodni za konzumaciju do 2 mjeseca (moguće i duže) nakon isteka roka “najbolje upotrijebiti do”, pod uvjetom da je proizvod karakterističnih svojstava bez vidljivih oštećenja proizvoda ili ambalaže.

Ograničeni rok nakon isteka datuma na ambalaži

Kolači (punjeni, meki, medenjaci…), toplinski obrađeni mesni proizvodi, polutrajne kobasice (hrenovke, šunka u ovitku…), narezani i ribani sirevi, mliječni namazi, mliječni deserti (voćni jogurti, voćni jogurti sa žitaricama, puding, sladoled, mliječni deserti obogaćeni bjelančevinama sirutke ili sojinih bjelančevina…), fermentirani mliječni proizvodi (jogurt, kefir, acidofilno mlijeko, vrhnje…) proizvodi su s “ograničenim” rokom nakon isteka “najbolje upotrijebiti do”. Valja paziti na pojavu plijesni, promjenu boje i mirisa i pridržavati se tog roka. Iznimke su moguće, ali uz dobru procjenu, napominju iz HAPIH-a.

Ograničeni rok, ali bez oznake roka trajanja

Kruh i peciva te svježe voće i povrće proizvodi su s ograničenim rokom trajanja, ali nemaju označeni rok trajanja. Tu tek valja paziti na pojavu plijesni, kod voća i povrća i na truljenje, provjeriti izgled i ako je sve u redu pogodno je za konzumaciju i “sljedeći dan”.

(vecernji.hr)