Moraš skupiti sve! – rečenica je koja je proganjala sve koji su odrastali u devedesetima i gledali Pokémone. Ash, Pikachu, Charmander, Squirtle i Bulbasaur prva su imena koja smo zapamtili, a većina nas je kasnije znala i (tada) opskurnije likove kao što su Ditto, Paras i Farfetch’d, neke nam je bilo malo teže izgovoriti, ali smo se svim silama trudili dokazati svoje znanje na školskom igralištu.
Franšiza Pokémon iznjedrila je stripove, crtanu seriju (anime), crtane filmove, igraće karte, plišane igračke, akcijske figure, videoigre, naljepnice, odjeću, modne dodatke… sve što ste mogli zamisliti odjednom je na sebi imalo lik nekog Pokémona. Više od dvadeset godina kasnije Pokémoni su još uvijek važan dio popularne kulture, vole ih djeca koja ih tek otkrivaju, no ipak možda najviše oni koji su s njima odrasli, što je dokazano i prodajom igara Omega Ruby i Alpha Sapphire koje su bile plasirane na tržište za djecu, a masovno su ih kupovali milenijalci, ali i oni stariji.
Da Pokémoni i nakon 90-ih imaju svoje mjesto u srcima mnogih, otkrila je i histerija zvana Pokémon Go! Doktori, profesori, tinejdžeri i penzioneri, svi su izašli na ulice kako bi ganjali virtualna stvorenja po cijeloj Hrvatskoj. Tu aplikaciju lansiranu u lipnju 2016. na svoje pametne telefone skinulo je 752 milijuna ljudi na planetu, a svakog dana igralo ju je i više od 60 milijuna igrača. Dokazano je time da je nostalgija jedna od najjačih droga, ali i da nitko zapravo nije zaboravio na Pokémone. Ljudi su masovno padali, podlijetali pod automobile, ali se i zalijetali autima jedni u druge jer ih je igranje ometalo u vožnji. Naravno, nekoliko mjeseci nakon što je izdana igra nije više izazivala takav interes javnosti, otpali su svi “casual” gameri koji su samo htjeli biti dio ludila, no igra, za koju se činilo da je postala nebitna, u 2018. zaradila je 800 milijuna dolara, a Nintendo je u prodaju za najrecentniju igraću konzolu Nintendo Switch pustio dvije nove igre – Let’s Go Pikachu! i Let’s Go Evee! – i prodao 10 milijuna kopija širom svijeta – piše vecernji.hr
Pokémoni su počeli kao videoigra za GameBoy, prvo u Japanu 1996. godine, a nakon toga u dvije verzije, crvenoj i plavoj, koje su bile dostupne Europi i sjevernoj Americi, razlikovale su se samo po nekoliko Pokémona od njih 151 koje se moglo skupiti – što je, naravno, bio problem za one koji su morali skupiti baš sve iliti napraviti točno ono što je marketing od njih tražio pa su roditelji djeci nerijetko morali kupovati obje verzije iste igre. I tako je Nintendo prodao 10 milijuna kopija, a Pokémoni su postali druga najprodavanija franšiza videoigara u povijesti. Uspjeh Pokémona, naravno, nije bio bez kontroverzija. Kršćani su u njima vidjeli okultne teme i nasilje, dok se PETA bunila da hvatanje i tjeranje Pokémona na borbu previše podsjeća na borbe pijetlova i pasa te da normalizira takvo ponašanje prema životinjama. Onda je krenula i animirana serija, točnije anime. Zbog nje je u prosincu 1997. više od šesto japanske djece završilo u bolnici s epileptičnim napadajima, a epizoda koja ih je prouzročila (u jednoj sceni brzo se izmjenjuju plava, bijela i crvena boja pa su zato i djeca koja inače nemaju epilepsiju dobila napadaje) više se nikada nije emitirala.
Glavni lik više nije bio Red ili netko tko je predstavljao sve dječake i djevojčice na svijetu, već desetogodišnji dječak Ash i njegov prvi Pokémon s kojim je počeo svoje putovanju po svijetu, Pikachu. Taj mali električni miš, kojem je glas posudila Ikue Ōtani, postao je maskota franšize. No Pikachu, kao ni drugi Pokémoni, zapravo nikada nije govorio (osim slogova svojeg imena). Iznimka su Pokémoni koji telepatski komuniciraju s ljudima i Meowth, jedino džepno čudovište koje je naučilo govoriti, ali i hodati na dvije noge kako bi impresionirao ženku koja mu je rekla da više voli ljude.
Zato su se, kada je Pikachu prvi put progovorio u animiranom filmu “Pokémon: I Choose You”, fanovi u kinu doslovno digli na noge. Ipak, bilo je to samo u snu ozlijeđenog Asha, no većina obožavatelja nije bila impresionirana. Njihovo nezadovoljstvo počelo je rasti kada je Nintendo najavio novu videoigru. Bio je to Detektiv Pikachu u kojem omiljeno žuto čudovište na glavi nosi šerlokovsku kapu i hrapavim glasom s teškim newyorškim naglaskom pokušava riješiti zločine. Nije previše pomoglo ni kada su objasnili da se ne radi o Ashovom Pikachuu. Broj kopija koje su prodali nije pretjerano impresivan, a fanovi koji su je kupili i završili zaključili su da je igra prelagana. Ipak, i oni i kritičari složili su se da je priča dovoljno šarmantna i zanimljiva, a neki gamerski časopisi pisali su da bi bilo pametnije snimiti film.
(vecernji.hr, foto: screenshot, youtube.com)
