Stručna suradnica – psihologinja, Mirela Vlašić Fištrović, prošli tjedan je (od 18. do 22. siječnja) održala radionicu za učenike prvih razreda pod nazivom „Učim, a nije mi zlo”.
Iskustvo rada s učenicima srednjih škola pokazuje da je vrlo mali broj onih koji samoregulirano uče. Samoregulirano učenje odnosi se na kombinaciju vještina učenja i samokontrole koja učenje čine lakšim pa su učenici zato više motivirani – imaju i vještine i volju za učenje (Murphy & Alexander, 2000). Mnogima nedostaju osnovne vještine učenja pa to predstavlja problem njima osobno, ali i nastavnicima koji ih poučavaju. Učenici često kao ključan čimbenik neuspjeha u školskom učenju navode nedostatak ili slabu motivaciju za učenje. Uz neadekvatnu motivaciju veže se i cijeli niz neugodnih emocija koje otežavaju učenje, poput odbojnosti, straha, mržnje, te dosada i izbjegavajuća ponašanja. Da bi mogli učenike poučiti strategijama efikasnoga učenja i samokontrole trebamo najprije riješiti problem motivacije i emocija koje su u podlozi učenja.
Radionica “Učim, a nije mi zlo” osmišljena je s ciljem osnaživanja motivacije “aktiviranjem” pozitivnih emocija koje će učenici povezati s učenjem.
Radionica se odvija u četiri koraka.
U prvom koraku učenici se prisjećaju emocija koje se javljaju tijekom učenja te navode u kojoj se fazi učenja najbolje osjećaju.
U drugom koraku, u malim grupama, učenici postavljaju ciljeve učenja i navode postupke koje primjenjuju da bi ih ostvarili te se zbog toga dobro osjećaju.
U trećem koraku provodi se vježba “Korak u budućnost” (zamišljanje situacije u kojoj su ostvareni svi postavljeni ciljevi u učenju i osvješćivanje osjećaja koji su vezani uz to postignuće te se iz te pozicije još jednom utvrđuju postupci koji do toga dovode).
U četvrtom koraku učenici kreiraju motivirajuću misao koja će im pomoći u ostvarivanju cilja, a iz ponuđenog repertoara postupaka koji dovode za cilja izabiru i zapisuju one koji su za njih prikladni i motivirajući.
(www.ssv.hr)
no images were found