Produženi vikend, od 26. do 30. svibnja, planinari HPD-a Papuk iz Virovitice iskoristili su za planinarsku turu Dubrovačkim područjem i otocima južnog Jadrana (Korčula i Mljet), obilazeći najatraktivnije vrhove Hrvatske planinarske obilaznice.
Prvog dana, nakon dugog putovanja autobusom, odlučili su protegnuti noge planinareći do vrha Sveti Ivan (470 m) na poluotoku Pelješac. Grupa od 20 planinara uputila se lakšim prilazom od sela Vukotići i za jedan i pol sat laganog hoda stigla na vrh sa vidikom koji obuhvaća gotovo cijeli Pelješac. U podnožju sjeverne padine vidi se naselje Žuljana. Preko hrpta pruža se vidik na ušće Neretve i Ploče kao i vrhovi novog Pelješkog mosta. Ističu se vrhovi južnog Biokova, a na južnom obzoru i otvorenom moru Mljet te na zapadnom Korčula i Lastovsko otočje. Nakon trosatnog uživanja Pelješcem polaze prema kampu Perna u mjestu Kućište (Orebić) na zasluženi odmor.
Drugog dana, grabeći prve zrake sunca, krenuli su prema trajektu iz Orebića za Korčulu. Cilj tog dana bio je uživanje na vrhu Kom i gradu Korčuli. Prema vrhu Kom i njegovih 508 m kreću od farme Mala Kapja uskim putem obraslim bujnom makijom. Vrh se nalazi na grebenu između Smokvice i Blata sa kojeg se otvaraju široki vidici na cijeli otok (Vela Luka) te prema Pelješcu, Hvaru, Lastovu i Mljetu. Odzvonilo je podne kad su se planinari vratili do autobusa i nakon kratkog odmora, vodič Ana je ponudila planinarima izbor: obilazak grada, kupanje, slobodno vrijeme do trajekta u 19:10 sati ili obilazak zaštićenog područja Posebni rezervat šumske vegetacije Kočje. Sedmero planinara odlučilo je posjetiti i posebni rezervat, a jednom nije bilo dosta niti to pa je „morao“ pješice i do Korčule. Ostatak ekipe odlučio je posjetiti Marka Pola, pecati šešire iz mora, okupati se, brati limune. Cilj je svima i dalje bio isti…užitak do kojeg su došli kretanjem snagom vlastitih nogu.
Trećeg dana, ranom zorom, uputili su se autobusom iz kampa prema trajektnom pristaništu Prapratno gdje su se ukrcali na trajekt za Mljet (Sobra). Dolaskom na Mljet odlučili su se popeti na najviši vrh ovog otoka, Veliki grad (514 m) koji je po legendi povezan s mitskim junakom Odisejem. Na vrhu se nalazi manja zaravan s odašiljačem i objektom radioamatera, a označen je geodetskim stupom. Prekrasni vidici prema Pelješcu, Korčuli i Lastovu te prema unutrašnjosti otoka pružaju se s ovog vrha. Uspon počinje u naselju Babino Polje po lijepom pastirskom putu u zavojima do sedla pod vrhom gdje je put dalje nešto zahtjevniji jer vodi kroz kamenjar s grmljem. Nakon silaska u Babino Polje i kraće pauze uputili su se k Odisejevoj špilji. Legenda o Odiseju i Kalipsi kaže da je na svojem čudesnom otoku Kalipsa, božica ljepote, tišine i mira, punih sedam godina držala u pećini Odiseja, u kojeg se zaljubila, sve dok ga po nalogu Zeusovu nije oslobodila. Mnogi istraživači tvrde da je upravo Mljet Kalipsin otok Ogigija. »… gdje je Ijepos’ prirode stvorila sve savršenije od ljudskog umijeća …« (Mavro Vetranović). Odiseja nisu planinari pronašli u špilji pa su se odlučili zaputiti prema Nacionalnom parku Mljet i mjestu Soline gdje su se smjestili i zasluženo odmorili uz večeru.
Četvrtog dana, ujedno i posljednjeg planinarskog dana ove predivne ture, odlučili su se za uspon na vidikovac Montokuc na kojega su krenuli oko 8 sati da bi oko 9:30 sati već uživali u neopisivim vidicima na sve četiri strane svijeta. Montokuc je 235 m visok vrh koji se nalazi na sredini Nacionalnog parka Mljet, a s kojeg se pruža prekrasan pogled na Veliko i Malo jezero te na guste i prostrane šume alepskog bora kao i na otoke Korčulu i Lastovo te poluotok Pelješac. Nakon uživanja u divnom dopodnevu i neizbježnom fotografiranju, uputili su se planinari prema polazištu te su nakon ručka imali slobodno popodne koje su iskoristili za obilazak nacionalnog parka. Neki su iskoristili priliku za kupanje, neki za dodatnu šetnju planinarskim stazama prema Grabovoj uvali, dio ekipe je iskoristio priliku za vožnju električnim vlakićem i električnim brodom. Posjetili su i otok Svete Marije na kojemu se nalazi benediktinski samostan s crkvom sv. Marije. Povijest samog samostana seže u daleku 1198. godinu kada je papa Inocent III. izdao dokument kojim posvećuje crkvu sv. Marije na istoimenom otoku u Velikom jezeru na Mljetu.
Stiglo je i to jutro petog dana uživanja u planinarenju, onaj najteži, kada se pakira planinarska oprema u ruksake i oprašta s ljepotama južnog Jadrana. Planinari HPD-a „Papuk“ uistinu su bili nagrađeni ovim naizgled ljetnim danima i bili su zahvalni tome jer ih je putem prema Virovitici pratilo promjenjivo vrijeme, uglavnom kišovito, tmurno i sivo.
(HPD Papuk)
