Ako je i vama gledanje filmova jedna od omiljenih razbibriga, sigurno ste barem jednom nakon što bi vaši roditelji zaspali i sami gledali horore koje apsolutno ne bi trebali.
Puno nas je, barem jednom u nekoj nježnoj dobi, slučajno ili namjerno, u neko gluho doba noći ostali budni, gledajući strašne filmove. Dok je osjećaj pri početku filma bio uzbuđenje jer radimo nešto „zabranjeno“ i novo, onaj pri kraju (ukoliko bismo uopće stigli do kraja, zahvaljujući strahu ili spavanju) je bio potpuno drugačiji. Strava i panika, zahvaljujući zastrašujućim scenama kojima smo samovoljno svjedočili, ispratile bi nas u san isprekidan noćnim morama, znojenjem i preispitivanju vlastitih odluka. Bi li nas to spriječilo u idućem samostalnom gledanju horora kada svi spavaju? Naravno da ne.
S tim na umu, napravili smo za vas jedan zanimljiv popis u kojem ćete, nadamo se, uživati. Popis filmova koje ćete pogledati za vikend ili popis trauma iz djetinjstva? Vi odlučite.
Egzorcist, 1973.
O čemu se radi: Nakon što se 12-godišnja Regan počne ponašati (u najmanju ruku) čudno, njena zabrinuta majka dopusti svećeniku da obavi ritual egzorcizma nad njenom kćeri.
Što nas je uplašilo: „Horor“ ovog horora, kojeg mnogi nazivaju jednim od najstrašnijih filmova ikad snimljenih, leži u tome što ne plaši gledatelja klasičnim „horor fintama“. Ovaj film je zbog svoje atmosfere te straha od nepoznatog i „nevidljivog“ direktan i agresivan udarac na psihu. Naravno, nisu „pomogle“ ni scene poput one u kojoj se Reganina glava okreće za 3560 stupnjeva ili dok se spušta stepenicama tzv. paukovim hodom.
Foto: screenshot YouTubeStrava u Ulici brijestova, 1984.
O čemu se radi: Tinejdžerica Nancy i njeni prijatelji svim silama se trude ostati budni kako u snovima ne bi postali žrtve ubojice Freddyja Kruegera.
Što nas je uplašilo: Hm, gdje početi? Možda s Freddyjevim licem kojemu ? Ili s njegovim ubojitim rukavicama? A što je s činjenicom da nakon gledanja filma o ubojici iz doslovno snova moramo ići spavati? Ne smijemo ni zaboraviti onu pjesmu, onu zlokobnu (ali zaraznu) pjesmu. One, two, Freddy’s coming for you, three, four, better lock the door…
Foto: screenshot YouTubeDječja igra, 1988.
O čemu se radi: Serijski ubojica Charles Lee Ray prije smrti „prebaci“ svoju dušu u lutka Chuckyja, koju dječaku Andyju majka pokloni za rođendan.
Što nas je uplašilo: Koncept lutke koja uspije nadmudriti i ubiti ljude, daleko veće i fizički sposobnije od sebe, zastrašujuć je i bez njegovih zlokobnih izraza lica. Nakon gledanja ovog horora, mnogi od nas su „naglo“ odlučili kako je vrijeme da odrastu i oproste se sa svojim lutkama te da, umjesto da nas s ormarića gledaju dok spavamo, nikada više ne vide iz sigurnosti svoje kutije u podrumu
Foto: screenshot YouTubeOno, 1990.
O čemu se radi: Trideset godina nakon što prvog okršaja, sada odrasla „djeca“ ponovo se susreću s bićem u obliku klauna koje se hrani ljudima, naročito djecom.
Što nas je uplašilo: Kao i u slučaju Chuckyja, i ovdje se radi o zastrašujućem kontrastu. Nešto što bi trebalo djeci stavljati osmijeh na lica i uveseljavati ih postaje zadnje što vide. I ti zubi, ajme, ti zubi.
Foto: screenshot YouTubeKrug, 2002.
O čemu se radi: Novinarka Rachel istražuje pojavu tajanstvene videokazete nakon čijeg gledanja osoba primi poziv koji joj najavljuje da će umrijeti za sedam dana.
Što nas je uplašilo: Iako je odgovor kratko i jednostavno sažet u riječi „SVE!“, ipak možemo precizirati nekoliko stvari koje su nam zaledile krv u žilama. Kao prvo, čak dok se „ništa“ ni ne događa atmosfera filma je dovoljno jeziva da poželite ugasiti televizor. Što nas dovodi do „one“ scene. Točno znate koje, zar ne? Da, one kada se ugašeni televizor upali, te se nakon „snijega“ na ekranu pojavi bunar iz kojeg izađe zastrašujuća i vrlo spretna Samara i istraumatizira nas do kraja života. Te scene.
Foto: screenshot YouTube(www.icv.hr, eat)
