Ona je lijepa, odlučna, moderna i pametna mlada žena. Krajnje ambiciozna i usmjerena na cilj. No, u isto vrijeme je i razmažena tatina princeza, žena slomljenog srca, željna ljubavi i osobnog priznanja, zbog čega se neprestano mora dokazivati. I to samoj sebi, jer je u svijetu ortačkog kapitalizma svatko otok za sebe.
O propasti jednog poslovnog carstva, (ne)sretnoj ljubavi i potrazi za identitetom, sve u jednom, progovara Jelena Mogulić, glavni lik prvog romana pulske novinarke Dragane R. Tafra, „Tajkunova kći“. Prošlog petka predstavljena je u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Virovitici, gdje je ovaj popularni roman, a koji je prema izboru Večernjeg lista svrstan u 10 najboljih domaćih romana u prošloj godini, također naišao na znatiželjnu publiku i izvrstan odjek.
“U ratu, ljubavi i ortačkom kapitlaizmu sve je moguće” stoji utakođer u naslovu romana, a koji donosi priču je vrlo sličnu onimoma iz naše okoline. Šefovi uprava, menadžeri, direktori, bogataši – svi su oni igrači u svijetu novca i moći, a vrata kroz koja u taj svijet čitatelja vodi je lik Jelene Mogulić, kćeri najbogatijeg balkanskog tajkuna.
I taman kad Jelena pomisli da će u očevom carstvu uživati u blagodatima stila „na visokoj nozi“, dogodi joj se – život. Sazna da je tvrtka u dugovima, da nije biološka kći vlastitog oca te se odvoji od Luke, kojeg je, za razliku od ostalih, pustila najbliže sebi.
– Htjela sam Jelenu učiniti drugačijom od ostalih ‘tatinih princeza’ – govori nam autorica Dragana R. Tafra, koja joj je ‘darovala’ ono što će rijetko tajkuni omogućiti svojoj djeci, a to je, kaže – izvrsno obrazovanje. Jeleni je ostavila fantastičan izgled, usmjerenost na karijeru, kao i druge karakteristike, ali joj je „ugradila“ i neobičnu socijalnu osjetljivost, po čemu se možda ponajviše razlikuje od drugih likova u knjizi. Taj moralni kompas natjerat će je da posrnulo poslovno carstvo pokuša spasiti, umjesto da od onoga što je još ostalo, poput mnogih primjera iz hrvatske poslovne stvarnosti “zamrači na sigurno” i u tom novcu kasnije uživa.
SLIČNOST SASVIM SLUČAJNA
-Jelena će odlučiti spasiti očevo carstvo, a ujedno i potražiti pitanje na to tko je njezin biološki otac. U svijetu muškaraca, Jelena se bori da opstane, ali na svoj način, i spasi ono što još može. To je priča o novcu, ali kroz ljubav – kaže autorica, koja objašnjava kako je roman naišao na velike pohvale od strane kolega novinara, kao i to da je zaista pozitivno odjeknuo među – odvjetnicima.
-Zanimljivo mi je da je unutar profesije odvjetnika i odvjetnica knjiga jako dobro odjeknula. Dosta ljudi koji danas rade u velikim hrvatskim kompanijama znaju reći: ‘Ovo je isto kao i kod mene na poslu.’ No, likovi nisu napravljeni po uzoru na konkretne likove u stvarnosti, to moram reći. Nitko neće doći i reći – to sam ja jer niti jedan od likova nije samo dobar, ali nije ni samo loš. Oni su svi ljudi i to je ono što je meni najdraže: svi imaju veću količinu mana i respektabilnu dozu vrlina. U konačnici, ortački kapitalizam je sustav koji sužava mogućnost izbora svima koji u njemu sudjeluju, pa i nama koji živimo u tom sustavu. Zato sam htjela svima nama poručiti da je sve to ipak dobro, da smo svi mi ipak samo ljudi – objašnjava Dragana R. Tafra koja ističe kako je u prikazu poslovnog svijeta, u kojem dominiraju novac, moć, političke i privatne veze, ljubav ta na koju je stavila glavni naglasak pa je priča o Jeleni i njenom životu zapravo i ljubavna priča.
KOLUMNISTICA I NOVINARKA
Sam pojam ortačkog kapitalizma autorica je upoznala prije desetak godina putem dr. sc. Maruške Vizek, današnje ravnateljice Ekonomskog instituta u Zagrebu. – Nakon što sam pročitala knjigu koja se bavi tom definicijom, nastavila sam gledati naše gospodarstvo kroz tu prizmu – kaže autorica, koja godinama kao novinarka i komentatorica izbliza poznaje ortački kapitalizam i sve društvene slojeve koji upravljaju gospodarskim i političkim životom u Hrvatskoj. Istraživala je i pisala za „Lider“, „Poslovni dnevnik“, „Forbes“, „Jutarnji list“, „Globus“, a danas je kolumnistica portala „Direktno“ i surađuje s magazinom „Start“.
Među kritičarima i publikom izvrsno ocijenjen njezin prvi roman dao joj je dodatan polet za novi, otkriva nam. Dokazala je da je uspješno „prevela“ strog i specifičan financijski i poslovni rječnik, ispreplela egzistencijalnu dramu sa zanimljivim detaljima i čitateljima ponudila priču koja može, a i ne mora biti istinita.
Dovoljno, mnogi će reći, za pročitati i otkriti u čemu je čar Jelene Mogulić i treba li svakoj velikoj tvrtki u Hrvatskoj zapravo jedna takva, socijalno osjetljiva tatina princeza. A za drugi roman, autorica nam otkriva kako mu je koncept već gotov.
– Ponovno će to biti priča o ljubavi u ortačkom kapitalizmu, samo što neće biti koncentrirana na jedan veliki koncern, nego na jedan drugi primjer iz naše okoline – odaje nam autorica, spremna na nove književne izazove.
foto: ilustracija freepik.comKAD JE NOVAC UTEG I KAD POSTAJE BEZVRIJEDAN?
Novac, kao imovina, do nekog stupnja je potreba, smatra ova autorica koja je kroz svoj profesionalni rad upoznala i one koji zarađuju za ili ispod prosječne plaće, ali i one kojima su brojke na bankovnom računu odavno prestale biti bazom za podmirenje osnovnih životnih troškova. Tako je u romanu samo jedna od upečatljivijih scena ona u kojoj brat i sestra razgovaraju za ručkom, dok se on premišlja uzeti novi, skupocjeni automobi, kao što prosječni građanin razmišlja o novoj košulji ili hlačama.
– Kad dođemo do nekih velikih količina novca, onda on postane bespredmetan. Primjerice, kad imate stote cipele koje koštaju tisuću eura ili pedesete cipele koje koštaju 10.000 eura, onda te stvari postaju potpuno bezvrijedne, u smislu da vas usrećuju, da vam nešto znače. Zato se u kontekstu pitanja o čemu sanjaju jako bogati ljudi zapravo postavlja pitanje granica, odnosno onoga: što je kome bitno. Jeleni, primjerice, iskoristiti svoje skupo znanje, otkriti tko joj je pravi, biološki otac i kome zapravo pripada. A kad novac postane bezvrijedan, mislim, da svi težimo istim, temeljnim potrebama, koje on na kraju, zaista ne može kupiti – smatra autorica, koja je kroz svoje likove pokazala kako materijalne stvari mogu utjecati na odanost, kako mogu jamčiti šutnju, ali nikada neće pokriti ono što čovjek može samo darovati ili primiti, a to su ljubav i poštovanje. (www.icv.hr, mlo)
