Čitanje, a posebice pisanje njeguje i potiče i virovitički ogranak Matice hrvatske. Vodeći se time da potaknu i druge na uživanje u pisanoj riječi došli su na ideju raspisati natječaj za kratku kriminalističku priču. Natječaj je organiziran i proveden prošle godine, a nosio je naziv „Kristalna pepeljara“ po romanu jednoga od najplodonosnijih hrvatskih pisaca kriminalističkoga romana Milana Nikolića (1924. – 1970.), ujedno i dragoga nam „virovitičkoga Simenona“, koji je neke od svojih najdojmljivijih rečenica zapisao upravo u okrilju virovitičkoga doma. Slijedeći trag koji je Nikolić ostavio u žanru kriminalističkoga romana, Ogranak je pokrenuo ovaj natječaj iz kojeg je proizašlo mnoštvo zanimljivih i posebnih priča.

Peteročlano povjerenstvo u sastavu prof. dr. Vinko Brešić, predsjednik i članovi Vlasta Golub, prof., Marina Mađarević, prof., Ivana Vidak, prof. i Mirjana Vodopić, prof., nisu imali nimalo lak zadatak, odabrati tri najbolje priče.

Nagrađene i pohvaljene priče Međunarodnog književnog natječaja „Kristalna pepeljara“ za najbolju kriminalističku priču 2020.:

1. „Dragi dnevniče“ autorice Marije Hardi.
2. „Krv s nebesa“ autorice Željke Franov iz Križa
3. „Vječna slava pripovjedača“ autora Marija Šimudvarca iz Oroslavlja
4. „Peta je presudila“ autorice Marice Žanetić Malenice iz Splita (pohvaljena priča)

Njihove priče donosimo vam u nastavcima u našem tjedniku Virovitičkom listu. Za uživanje u prvoj, pod nazivom „Dragi dnevniče“, udobno se smjestite u fotelji i
prepustite atmosferi.

Dragi dnevniče, Marija Hardi, pod zaporkom Jamie, iz Vukovara, s ukupno 30 bodova prvonagrađena je priča

Riječ je o napetoj, fino gradiranoj minimalističkoj krimi-priči pisanoj u formi dnevnika u čijem je središtu jedan tek vjenčani par. Autorica dnevnika u nepunu godinu bilježi svoja iskustva i dojmove u braku koji prolazi kroz nekoliko faza: od ushićenja i sreće, preko čudnih zbivanja u susjedstvu i muževljevih noćnih izlazaka, pa glasina o njemu i promjenama u ponašanju – sve do ženinih sumnji u druge i u sebe, potom noćnih mora i straha za vlastiti život. Zadnji zapis, pisan sada u prvom licu muškoga roda, otkriva muža kao počinitelja zločina, koji odlukom da dnevnik sačuva da ne ponovi stare pogreške čini fatalnu pogrešku. Naime, isti je trag, tj. dnevnik, dvosmjeran te razotkriva – implicira priča – ne samo žrtvu i zločin, nego i počinitelja zločina. A dnevnik? Ma koliko se činio intimnim, on je uvijek javna stvar.

Marija Hardi, Vukovar
„Dragi dnevniče“

12. kolovoza
Dragi dnevniče!
Vjenčanje je nešto najljepše što mi se dogodilo u životu!
Ne razumijem ljude kojima je dosadno u braku. Svaki dan se buditi uz osobu koju volim najviše na svijetu. Svaki je dan sve više upoznavati… Pretpostavljam da još toliko toga ne razumijem, ali želim shvatiti. Sama pomisao da ću na tom putu cijelo vrijeme imati nekoga pored sebe je očaravajuća. Ne želim da ovaj osjećaj ikada prođe. Ako baš i mora, nadam se da ću ga se moći sjetiti kada dođu teška vremena.

 

27. kolovoza
Dragi dnevniče!
Danas smo oboje imali slobodan dan. To se rijetko događa, jer je gospodin Najljepši Osmijeh poželjna faca u našem okrugu. Što se mene tiče, nemam tako slatkih izlika, osim da me šef voli umarati. Ponekad malo i smarati, stvarno zna puno pričati. No, to nije toliko ni bitno, sve za pare.

Uglavnom, dan smo proveli prilično mirno. Pola smo prespavali, zapravo, iako mi to nije ni najmanje smetalo. Nakon duge kave pokušali smo zajedno skuhati ručak. To mi je uvijek izgledalo kao nešto što je ispalo ravno iz romantičnog filma. Iskreno, naš pokušaj je bio tragikomičan, uz naglasak na prvi dio te riječi. Sve je završilo na gospodinu Najsposobnije Ruke, kao i inače. Kad smo se nasitili, kako hrane tako i filmova, odlučili smo se za neku kartašku igru. Nakon što mi nije uspio objasniti kako igrati Tablić, odlučili smo se za Poker jer je to nešto što oboje znamo. Kažem ti, nitko me u životu nije toliko prevario kao moj divni suprug! Mislim da ću odsad sve pregovore prepustiti njemu – kao da to već ne radim. Sve u svemu, prilično normalan dan, osim što nama normalno inače nije na raspolaganju.

3. rujna
Dragi dnevniče!
Volim gospodina Ti Si Mi Jedina Potrebna!
To je sve, ništa ti drugo nemam za reći… Mora da je to prava ljubav. Ah, mogla bih ovako živjeti vječno!

 

18. rujna
Dragi dnevniče!
Danas smo oboje radili ujutro. Kad mi je gospodin Ne Brini Se rekao za kampiranje, bila sam jako skeptična, osobito s obzirom na sve čudne nestanke u našoj okolici ovih dana. Ali, samo da znaš, ovaj vikend mi je bio nešto najbolje na svijetu! Moj dragi je definitivno najpametnija osoba u prostoriji gdjegod pošao, ako još nekome nije jasno. Pokazao mi je sve najljepše dijelove šume. Ima jedna šupljina u kamenu gdje, kad sjedneš, možeš dočekati najljepši zalazak sunca ikada. Vjetar je raznosio lišće kroz neuredne redove stabala, a roza, žuta i plava boja neba se prelijevala posvuda… Ma, ne mogu ti niti opisati! Jedina mana ovog vikenda je što smo odlučili ne nositi mobitele sa sobom pa nisam mogla slikati. Drugi put više sreće!

 

1. listopada
Dragi dnevniče!
Ovih dana slabo spavam. Nakon što sam vidjela u vijestima da se u našoj okolici dogodilo ubojstvo, stalno mi na pamet dolaze prizori tijela, ma koliko ga cenzuriranog pokazali. A gospodin Znam Što Je Najbolje Za Tebe mi je lijepo rekao da ne gledam takve grozote. Ni ne čudi me da je bio u pravu. Mislim da je sve ovo i njega bila potreslo, jer sam se neku večer probudila, a njega nije bilo u krevetu. Kasnije mi je rekao da se otišao prošetati jer nije mogao spavati. Sigurna sam da i on ima more od svega ovoga, iako on to nikad ne bi naglas priznao. Ipak mora obraniti svoju titulu macho muškarca. Najbolje od svega, svejedno je mislio na mene i donio mi cvijet kao suvenir, kako to inače radi kada nenadano mora otići.
Negdje sam pročitala da bi mi moglo pomoći ako zapišem što me muči. Nadam se da će ovaj trik upaliti. Dobro pa imam svog najdražeg uz sebe da mi radi toplu čokoladu u nemile sate. I da zajedno gledamo komedije dok se ne onesvijestimo jedno na drugome.

 

25. prosinca
Dragi dnevniče!
Ovo mi je bio najslađi Božić ikada! Malo sam umorna jer mi je prvi put da sam sve sama radila, ali se totalno isplatilo!
Njegovi su mi, doduše, malo pokvarili raspoloženje. Nekako su hladni, ali ne prema meni, već prema gospodinu Ništa Se Ne Brini. Mora da iza svega stoji neka tužna priča. Možda ga nikad nisu podržavali u poslu koji radi? Možda je bio zločesto dijete pa nikada nisu uspjeli izgraditi odnos? Možda gledam previše sapunjara i čitam previše ljubića pa mislim da je svačiji život isti?

 

12. veljače
Dragi dnevniče!
Opet nisam mogla spavati. Htjela sam čitati, ali moja polica s knjigama već dugo nije ugledala novog prijatelja. Sve svoje znam napamet, a trebalo mi je nešto novo, što će mi odvući pozornost od strašnih misli. Znam da to nisam smjela napraviti, još uvijek ne znam zašto sam njuškala bez pitanja i iza leđa… sigurna sam da gospodin Ti Si Moje Sve nikada ne bi takvo nešto napravio meni. Iako, to nije najveći razlog zašto paničarim. Gle, ovako… Znam da moj dragi više voli gledati akcijske filmove, i to mi ne smeta. Stvarno. Ali, ove knjige… U početku sam mislila da su samo detektivske. Kriminalističke, znaš. Nisu samo to. Svi ti slučajevi su toliko detaljno opisani. Meni je to toliko stravično, sve to zamisliti i onda još s takvim mislima poći na spavanje. Ne znam kako mu to polazi za rukom. Možda su muški otporniji na takve scene. Ili sam ja previše mimoza. Kladim se da je ovo potonje.

 

20. veljače
Dragi dnevniče!
Danas je neka žena pokucala na naša vrata i raspitivala se za svoju nestalu kćerku. Rekla je kako je uvjerena da je ovo kraj koji joj je opisala preko mobitela. Navodno se bila izgubila, od nečega je bježala kada ju je nazvala. Toliko me bilo strah nakon da sam otišla na svoje sigurno mjesto, kraj ormara, podno radijatora. Nisam se micala sve dok gospodin Ja Ću Te Štititi nije došao. Mogu ti reći kako je dao sve od sebe da me razuvjeri kako mi se ništa neće dogoditi. Svejedno, ne znam kako ću sutra uopće izići iz kuće na posao. Poželi mi sreću!

 

8. ožujka
Dragi dnevniče!
Čula sam neke čudne stvari o gospodinu Znaš Sve O Meni. Ne mogu vjerovati da su ljudi sposobni ići do tih granica. Sve te izmišljotine! Mislim da se to samo meni događa – taman nađem prijatelje, samo da bi me odmah potom iznevjerili.

 

24. ožujka
Dragi dnevniče!
Danas me gospodin Ništa Ne Skrivam pitao jesam li čula nekakve zvukove sinoć. Prvo sam pomislila da je bila oluja, ali nije. Kasnije sam potražila tragove životinja u našem vrtu, ali ništa nisam našla. Još uvijek ne znam na kakve je zvukove mislio, osobito po noći. Živimo na mirnom i tihom mjestu, zbog toga smo se tu i uselili, zapravo. Meni je to bilo malo čudno.

 

1. travnja
Dragi dnevniče!
Baš sam se radovala našem zajedničkom slobodnom danu. Nismo ga imali od Božića. Već sam sve spremila, od čišćenja kuće do naručivanja pizze. Čak sam našla film koji možemo oboje gledati, o špijunu koji se zaljubio. Sve je trebalo biti savršeno. Ali, gospodin Imam Previše Obveza ponašao se jako čudno. Više se ne smije kao nekada. Jako se brinem da je naš brak bio pogreška. Što ako ovo nije bila zapravo ljubav? Nije mi nikada djelovao kao netko tko bi me ostavio radi druge žene. Ne znam što da radim.

 

3. svibnja
Dragi dnevniče!
Ovo ti pišem tek danas, ali… gospodin Ne Bih Te Nikada Prevario sinoć je otišao iznijeti smeće. Inače bi bila slatka gesta. Trebala bih to cijeniti. Samo što to nikada ne radi po noći. Gotovo već čitavu godinu što živimo zajedno to radi ujutro kad ide na posao. Jer mu je usput. Jer mrzi raditi nepotrebne korake. Uz to, nije ga bilo podulje vremena. Opet. Jutros sam ga pitala zašto. Odgovorio mi je da se otišao prošetati. Što bi inače bilo u redu. Ali, nije mi ništa donio. Pretpostavljam da je cvijet bio za nekoga drugoga, ovog puta.

 

5. svibnja
Dragi dnevniče!
Strah me. Bojim se. Ne znam što da radim. Nemam više nikoga. Sve sam prijatelje ostavila, ali bili su u pravu. Nešto nije u redu s gospodinom Pričam Ti Najslađe Stvari.

 

7. svibnja
Dragi dnevniče!
Ne znam više kome vjerovati. Ne vjerujem više ni sebi.

 

11. svibnja
Dragi dnevniče!
Nadam se da će ovo ubrzo sve prestati. Ako me dovoljno jako uštipneš, sigurno ću se probuditi, a moj gospodin Promijenit Ću Se Zbog Tebe opet će biti onaj stari. Probudi me, molim te!

 

17. svibnja
Dragi dnevniče!
Nisam se probudila iz ove noćne more. Ovo je stvarnost.

 

29. svibnja
Ako netko ovo bude čitao, molim te, nemoj prilaziti. Ne prilazi ovoj kući. Ostani dalje od ljudi koji se ovdje nalaze. Bio jedan čovjek, bili muž i žena. Oboje su laž. Ostani negdje daleko i sigurno.

 

2. lipnja
Mislim da je to to. Gotovo je.

 

6. lipnja
Možda sam sve umislila?
Dragi dnevniče, ti znaš što je istina, zar ne?

 

10. lipnja
Dragi dnevniče!
Gospođa Prekasno Palim nažalost više nije s nama. Ali ti to razumiješ, zar ne? Naposljetku, ti si jedini koji sve zna. Mislio sam te spaliti. Htio sam te uništiti. Onda sam shvatio da bi me zapravo trebao uvijek podsjećati na greške koje sam radio. Idući puta, uz tvoju pomoć, mogu biti oprezniji. Drugi puta će sve ići po planu, jer ću te imati uza se kako bih provjerio da nisam ostavio poneki trag. Stoga, možemo zajedno započeti novi život. Što kažeš na to?

 

(www.icv.hr, rtk)