Bok, ja sam Cezar (1,5 godina). U Skloništu me zafrkavaju da se ponašam u skladu sa svojim imenom. Ako cezar znači biti dobar i miran, onda da – ponašam se kao cezar. Ne volim žuriti, volim si uzeti vremena, a najviše volim prileći i odmoriti. Još sam mlad, gdje da žurim? Volim se družiti s drugim psima i ljudima. Jako volim ljude i njihove ruke kada me češkaju. Volio bih imati svoje ljude koji bi me češkali sto puta na dan, baš bih to volio. Volio bih nekoga zvati svojim i znati da negdje pripadam. Nadam se da će moji ljudi što prije doći po mene (i da će znati dobro češkati). Čekam vas! (www.icv.hr, ml)
