Bok, ja sam Bundaš (1 godina). Živim u virovitičkom Skloništu za životinje, zapravo sam odrastao ovdje. Ostavili su me kraj ceste dok sam bio beba i od tada sam ovdje. Zaista bih volio napokon pronaći svoje ljude i pokloniti im svu ljubav koju skupljam svo ovo vrijeme. Maštam o svom dvorištu, o šetnjama, poljupcima i zagrljajima. Živim za trenutke kada netko dođe u Sklonište, svaki put se nadam da ću baš ja biti taj kojeg će povesti sa sobom, no nekako me svaki put preskoče. Objasnili su mi da je to zato što sam velik i da treba naići pravi čovjek s ogromnim srcem u kojega ću stati. Dok se to ne dogodi strpljivo ću i dalje čekati i maštati o tome kako će izgledati njegov osmijeh kada me odabere. Čekam te… (www.icv.hr, ml)