Bok, ja sam Boy (8 mj). Živim u virovitičkom Skloništu za životinje već neko vrijeme. Čini mi se dosta dugo, iako znam da ovdje ima onih koji su puno duže od mene, čak i nekoliko godina. Lijepo mi je ovdje, nisam gladan, ne lutam, imam gdje spavati. Imam odličnog cimera koji čini da mi vrijeme brže prođe, ali i Bono i ja čekamo ono “nešto”. Čekamo onaj trenutak kada će doći netko i reći da smo savršeni i povesti nas kući. Svi mi ovdje to čekamo. Svi želimo da nas netko odabere i oslobodi kutak svog srca za nas i učinit ćemo sve kako bismo im to povjerenje vratili stostruko. Samo si zamislite koliko želje, nade i ljubavi se nakuplja u nama svakog dana koji provedemo čekajući. Obožavam igru, šetnje i maženje, maštam o trenutku kad ću se sa svojim ljudima igrati i znati da me netko čuva, da pripadam nekome. Bit ću sve što im treba: prijatelj i čuvar, grijat ću ih ako im bude hladno i služiti kao rame za plakanje. U meni teče krv autohtonih hrvatskih četveronožaca, možda nismo veliki, ali možemo sve.

Ne kupuj, udomi hrvatsko! Čekam te…

(www.icv.hr, ml)