Krvavi sabor u Križevcima
Hrvatski narod već je od prije bio nezadovoljan zbog Žigmundove nepravičnosti i okrutnosti. Saznavši za poraz kraljevske vojske kod Nikopolja, u trenutku kada se i nije znalo je li kralj živ, narod traži da krunu preuzme napuljski kralj Ladislav. Stvara se tako hrvatska liga koju predvodi ban Lacković. Ali Žigmund je umaknuo Turcima i preko Dubrovnika, Splita i Topuskog vraća se u Ugarsku. Želeći pomirbu s hrvatskim velikašima Žigmund saziva sabor u Križevcima i svima nazočnima jamči slobodan pristup. Pozvan je i ban Stjepan Lacković. Sabor se po svemu sudeći održao u Crkvi svetoga križa. Hrvatska vojska ostala je izvan grada, a ban Lacković, njegov sinovac Andrija i hrvatski plemići ostavili su oružje ispred mjesta održavanja skupa na kojemu uživaju kraljevu zaštitu. U burnoj raspravi koja je uslijedila, Mađari su optužili Lackovića poradi izdaje u bitci kod Nikopolja. Padaju teške riječi, počinje tučnjava, i kraljevi vazali potežu mačeve kojima su na očigled kralja sasjekli bana Lackovića i sinovca Andriju. Dogodilo se to 27. veljače 1397. godine. Kada su hrvatske čete čule za krvavi sabor počele su jurišati na Križevce. U neravnopravnoj borbi palo je tridesetak Hrvata, prije no što su se povukli Lackovićevi pristaše. Kralj je iskoristio priliku i sa svojim podanicima počeo se povlačiti u Ugarsku.Gnjevan hrvatski puk, pod vodstvom Stjepana Prodavića, još se jednom u Podravini pokušao osvetiti kralju, no Hrvati su potisnuti, pa Žigmund 2. ožujka prelazi Dravu i vraća se u Ugarsku. Dva dana kasnije izdao je u Žakanju glasovitu povelju kojom grad Čakovec, Međimurje i druge posjede Stjepana Lackovića daruje svojim vjernim podanicima, među prvima Hermanu Celjskom. Nečistu savjest pokušao je Žigmund oprati dajući nove kraljevske povlastice Križevcima i nekim drugim hrvatskim gradovima. No krvavi križevački sabor ostao je zabilježen u sjećanjima, pričama i umjetničkim djelima. Jeno od tih djela, ono hrvatskog slikara Otona Ivekovića, nalazi se na samome mjestu krvavog sabora, u križevačkoj Crkvi svetog križa.

Osnovan nogometni klub Bayern u Münchenu
Na današnji je dan 1900. godine 11 nogometaša iz Münchenskog gimnastičkog kluba osnovalo nogometni klub Bayern. Već za nekoliko mjeseci postigli su značajne rezultate ušavši u polufinale Južnonjemačkog prvenstva. Kad su nacisti došli na vlast u Njemačkoj 1933. godine, klub je ušao u probleme jer su i predsjednik i trener bili Židovi. Nacisti su stoga klub okarakterizirali “židovskim”. Došlo je do čistki, predsjednik kluba i trener pobjegli su iz Njemačke, a klub je mogao nastupati samo u regionalnoj ligi. Tek nakon Drugog svjetskog rata slijedila je obnova. Bayern je svoje zlatnegodine doživio krajem šezdesetih i tijekom sedamdesetih godina, kad su u njemu igrali velikani poput Franza Beckenbauera, Gerda Müllera i Seppa Maiera. Do danas Bayern je 22 puta osvojio njemačko prvenstvo (po tome je daleko najuspješniji klub u Njemačkoj) i četiri je puta pobijedio u europskoj Ligi prvaka (odnosno prijašnjem Kupu prvaka). Po te četiri pobjede izjednačen je s Barcelonom, a ispred njega su samo Real, Milan i Liverpool. Do 2005. godine Bayern je igrao na Olimpijskom stadionu u Münchenu, a te godine otvoren je njegov novi stadion – Allianz Arena.

Zapaljena zgrada njemačkog parlamenta (Reichstaga) u Berlinu
Na današnji dan 1933. godine dogodio se jedan od najsudbonosnijih događaja za njemačku povijest. Zapaljena je zgrada njemačkog parlamenta (Reichstaga) u Berlinu. Samo četiri tjedna ranije Hitler je postao njemačkim kancelarom. Njegova nacistička stranka nije imala apsolutnu većinu u parlamentu. Komunisti i socijalisti imali su zajedno više zastupnika od nacista. Glavni je Hitlerov cilj bio riješiti se ljevičara kako bi došao do većine u parlamentu i tako mogao potpuno zavladati Njemačkom. Palež Reichstaga došao je Hitleru kao naručen. U zgradi je policija našla jednog komunista, Marinusa van der Lubbea, koji je bio poznat kao piroman. Današnji se povjesničari ne slažu u tome je li samo on bio odgovoran za požar ili je umiješan bio i Gestapo. U svakom slučaju, Hitleru je to poslužilo da optuži komuniste i stavi njihove parlamentarne zastupnike izvan zakona, što je ojačalo poziciju nacističke stranke u parlamentu.

Izašao prvi broj časopisa People
Prvi broj popularnog tjednika People izašao je 1974. godine. Magazin je nastao kao spin-off stranice People u magazinu Time, jedan je od najpoznatijih pisanih medija u svijetu, a tome najviše pridonose godišnje ‘inventure’ kao što su “The Most Beautiful People”, “The Best and Worst Dressed” ili “The Sexiest Man Alive”.

Rođena Elizabeth Taylor
1932. godine rođena je Elizabeth Taylor, američka filmska glumica. Roditelji su joj bili Amerikanci, ali kako je njeno mjesto rođenja britansko tlo, tj. imućna četvrt sjeverozapadnog Londona Hampstead, ima britansko i američko državljanstvo. Otac Francis bio je trgovac umjetninama, a majka Sara bivša glumica izrazito teške naravi. Stariji brat Howard rodio se 1929. godine. Majka je poticala njenu karijeru, tako da već u trećoj godini pohađa satove baleta. Na filmu debitira sa devet godina, u filmu Lassie.
Među njenim glumačkim partnerima su Mickey Rooney, Roddy McDowall, Paul Newman, Montgomery Clift, Richard Burton i mnogi drugi. Oscara je dobila 1960. godine za film Butterfield 8, gdje joj je partner bio tadašnji muž Eddie Fisher, a drugog 1966. za film “Tko se boji Virginije Woolf?” (Partner tadašnji muž Richard Burton.) Bila je prekrasna Kleopatra, a osim dva osvojena Oscara, za tu nagradu nominirana je još četiri puta. Glumila je od 1942. do 2003. godine. Osim na filmu glumila je i na televiziji, pojavivši se kao gost u mnogim serijama, jedna od kojih je i “Dadilja”. Udavala se osam puta za sedam supruga. Ima četvero djece, dva sina i dvije kćeri, a baka je postala u 39. godini. Nagradu za životno djelo dobila je 1997. godine, a 2000. i naslov Dame Britanskog carstva. Bila je umirovljena glumica koja je angažirala u radu za zajednicu, a promovirala je i svjesnost o AIDS-u.

(www.icv.hr, Foto:Wikipedija)