Odlazak na državno natjecanje iz tehničke kulture u sedmom razredu osnovne škole probudio mu je afinitete prema elektrotehničkom području te je Manuel Kolak upisao Tehničku školu, smjer elektrotehničar. Danas je maturant koji s pozitivom gleda na budućnost.

– Škola je definitivno nadmašila moja očekivanja jer nisam mislio da je sadržaj toliko opsežan. Nije da je komplicirano, nego je baš zanimljivo za raditi i učiti. Profesori su tu za nas, pomognu nam oko bilo čega što nam treba i to iskreno cijenim – kaže Manuel.
Sebi „za dušu“ izvan škole bavi se „photoshopom“ te bi u slučaju zapošljavanja u grafičkoj firmi upisao studij grafičkog dizajna.

– Mislim da u ovo doba nema smisla upisati fakultet, završiti magisterij i radi nemogućnosti pronalaska posla biti primoran otići u inozemstvo. Želim prvo probati pronaći posao. Teško je paralelno raditi i studirati, ali ništa nije nemoguće ako postoji volja – otkriva nam Manuel.

Na pitanje što će najviše pamtiti iz srednjoškolskog obrazovanja, Nives Cabunac, maturantica Tehničke škole Virovitica, smjer medicinska sestra, kao iz topa ispaljuje: Pero i Suzana, lutke iz kabineta.

– U trećem smo razredu krenuli s praksom te prvo učimo na lutkama, potom jedni na drugima i kada naučimo osnove, krećemo s praksom u bolnici. Pero i Suzana stvarno su pretrpjeli sve i svašta da bismo mi naučili sve što je potrebno – smije se naša sugovornica.

Medicinarstvo ju je privuklo zbog humane prirode posla te mogućnosti rada s različitim ljudima od kojih svatko zahtijeva individualan pristup te bi nakon završetka škole htjela raditi u bolnici. Voli raditi s težim pacijentima i djecom jer, iako joj to ponekad teško pada, ističe, zna da pomaže nemoćnima.

– Bude vam lakše kada znate da ste napravili neko dobro djelo i nekome otklonili bol te mu pružili potporu da se osjeća bolje i veselije u tim tmurnim zidovima bolnice – poručuje Nives. (www.icv.hr, ea, Foto: E. Aragović)