Potraga za vrganjima, delikatesom ljubitelja gljiva, ove je godine počela ranije nego inače, već u travnju. Mnogi su gljivari pohitili u papučke šume u potragu čim se pročulo da su se pojavili prvi, pa tako i naš sugovornik, umirovljeni hrvatski branitelj dragovoljac Domovinskog rata, hrvatski ratni vojni invalid Darko Lacković iz Nove Bukovice, koji nam se pohvalio “ulovom”, punim gepekom varganja.
– Pročitao sam, a i slike su počele kružiti na fejsu da su se vrganji pojavili u našim šumama, no nitko nije htio otkriti lokaciju gdje ih je našao, pa sam se tako sam zaputio na dijelove Papuka gdje ih je prošlih godina bilo, gdje sam ih ja nalazio. Prvo sam pomislio da su te slike na fejsu prošlogodišnje i da netko samo “potpiruje vatru”, jer prerano je bilo da vrganji već u travnju počnu rasti. No, nešto me je kopkalo, nije mi dalo mira, i morao sam u šumu – govori nam Darko kojemu, kako kaže, izlet u šumu služi kao terapija, a bude i koristi.
– Pošto sam u braniteljskoj mirovini, jer sam u Domovinskom ratu bio ranjen, šetnja šumom mi koristi, smiruje misli, relaksira me, a potraga za vrganjima mi čini posebno zadovoljstvo pošto ih i sam volim jesti, a kada ih pronađem sreći nema kraja. Eto, tako je bilo i prije par dana. Sjeo sam u auto i s prijateljem se zaputio na papučke obronke pogledati da li je što ostalo iza mnogih tragača, i za divno čudo našao sam ih, skoro pun gepek – ne skrivajući zadovoljstvo pomalo se i hvali naš sugovornik.
– Nalazio sam ih na istim mjestima i prijašnjih godina, ali se ovolikoj količini, i ovako rano, nisam nadao. Prijašnjih sam ih godina pronalazio krajem svibnja ili početkom lipnja mjeseca. Mislim da su ove godine poranili iz razloga što je travanj bio izuzetno topao, kiše, tj. oborinskih voda poslije topljenja snijega je bilo dosta, a što njima, vrganjima, paše. Vrganje nikako ne berem tako što ih čupam iz zemlje, već ih podrežem da dio s korijenom ostane u tlu, jer neki bolji poznavatelji gljiva kažu da će ih na tom mjestu poslije ponovo biti. Od svih gljiva jedino vrganje volim jesti i pripremam ih na razne načine, a , vjerujte, dobri su bilo kako ih spremili. Za dugim gljivama ne tragam, nisam ljubitelj – kazuje nam Darko, te nastavlja.
– Kada nađem veću količinu vrganja, kao sada, dio ostavim sebi, a dio podijelim prijateljima. One malo starije izrežem i stavim na papir, te ih na suncu prirodno sušim, a kada se potpuno osuše meljem, pa ih kada s društvom nešto kuham, u čemu isto uživam, dodajem kao začin koji, vjerujte, daje poseban “šmek” svakom jelu, bio to čobanac ili samo običan grah – otkriva svoje kulinarske tajne Lac.
Od prošle nedjelje, kada je “ulovio gepek vrganja” Darko nije išao u potragu, ali, kaže, hoće uskoro, i ponovo se nada dobrom “ulovu”, samo što će, veli sa osmijehom, morati kupiti auto s većim gepekom.
(www.icv.hr, ADF; foto DL)
