Izgledaju slatko i bucmasto. Dok grickaju stablo, obično sjede i ne daju se smetati. Na zemlji se gegaju kao guske, no u vodi im nema premca. Kad zamahnu repom, lako nestanu i prerone i po 30 metara.

Ispričao je to Drago Horvat, predsjednik Športsko ribolovne udruge Ođenica, koja se brine o Virovitičkim ribnjacima. Taj kompleks, koji čine 12 jezera i močvara podno Bilogore, dobroćudni glodavci su naselili prije pet godina.

Ribiči vjeruju da su ondje došli iz rijeke Ilove, iako vodeći stručnjak za dabrove sa Šumarskog fakulteta, Marijan Grubešić, misli da se radi o obiteljima koje su stigle iz Legrada. Čista voda, obilje hrane i manjak grabežljivaca postali su im idealan dom. Iako ih nikad službeno nisu prebrojili, ribiči kažu da ih ondje ima oko 30. Kao dokaz su nam pokazali brojne oglodane mladice stabala. Njih dabrovi koriste kako bi sagradili gnijezda i brane.

– Iako neki tako misle, oni nam ne rade nikakvu štetu. Ljudi ne bi mogli tako dobro održavati rubove ribnjaka kako to oni rade. Iako se zbog njihova hodanja uruši zemlja među ribnjacima, mi to sve lako popravimo – kaže Drago.

Gotovo svakodnevno se susreće s dabrovima dok uživa u prirodi. Kaže da nisu agresivni ni previše plašljivi, no kad dobiju mlade, majke im ne dopuštaju da se imalo približe.

– Ako nas ugleda, stane na dvije noge, raširi ruke i lupa svojim repom o tlo. Ako ih čovjek ne vidi, ta buka može uplašiti – kaže Drago. Dodaje da su dabrovi “protjerali” vidre koje su im napadale mlade. Neki su i migrirali prema Dravi, koja sad doslovno vrvi ovim glodavcima.

Inače, 20. travnja bit će 20 godina kako je dabar vraćen u Hrvatsku. Lijepu našu prihvatili su odlično.

– Projekt vraćanja je uspješniji nego što smo mislili. Zasad ih ima oko 2500 te su se proširili i na BiH, Mađarsku, Sloveniju te Austriju – kaže nam Grubešić. (24sata.hr)