Mali zvrk. Tako će svatko tko ju poznaje opisati Lauru Erak. Vedru, uvijek nasmijanu i prepunu energije ovu slatku Virovitičanku viđaju na nastupima Virovitičkih mažoretkinja i Karate kluba Virovitica. Iako sitne građe, silnom energijom i nepogrešivom koreografijom predvodi svoje puno starije kolegice, ne skidajući prepoznatljiv osmijeh s lica.
Deset joj je godina tek i pola svog života već se bavi različitim aktivnostima. – U mažoretkinje sam krenula s pet godina, to mi se jako svidjelo. Mnogi misle kako je to zabava, no puno se miješaju različiti plesovi, ima i gimnastike, hip-hopa i drugih stilova. Zabavno je, ali je i naporno ponekad, pogotovo kad moram puno puta ponoviti pokret koji nisam svladala otprve – objašnjava nam Laura nakon jednog od nastupa.
Elegantan kostim mažoretkinje u samo dvije minute zamijenila je bijelim kimonom i publici demonstrirala kate. – Svaki dan imam treninge. Kad idem ujutro u školu, ustanem, spremim se, nakon škole malo odmorim pa onda na trening. Treninzi nam traju do osam navečer. Zaista to volim i nije mi žao što mi je tjedan pun – uvjerava nas Laura, koja dodaje kako se u pretrpanom rasporedu nađe vremena i za igrice i crtiće.
laura Erak (lijevo) s istoimenom kolegicom Laurom Počut, foto: Facebook Virovitičke mažoretkinjeISPUNJEN SVAKI DAN
Radni tjedan brzo prođe, a vikendom su natjecanja. Laura se već s nadaleko poznatim Virovitičkim mažoretkinjama proslavila kao višestruka prvakinja Hrvatske i Europe, u različitim kategorijama, od kojih su duo štap, duo pom pon, mini formacija štap samo neke od njih. Broji i uspjehe u karateu: na 16. Karate Festu u Virovitici osvojila je 1. mjesto u katama.
– Sport je sjajan, dobro je ići na neku aktivnost. Uvijek si u pokretu, zdraviji si i nikad ti nije dosadno – nabraja nam Laura te na nagovor mame dodaje još jednu prednost svojih sportova: puno zanimljivih putovanja. – Naša trenerica Nataša Kranjec je izvrsna, nekad zna biti malo stroga, ali to je dobro, da više naučimo – odaje nam Laura.
Lovro karate shvaća ozbiljno, trenira pet dana u tjednuPOZITIVNA STROGOĆA
Ispunjen tjedan ima još jedan poznati „zvrk“, član obitelji Erak – Lovro, Laurin brat blizanac. Osim temperamentnog karaktera, želje za učenjem i za izazovima, s Laurom dijeli i istu vrstu sporta – karate. – Treniram svaki dan, od 19 do 20 sati. Treneri Maks Šenjug i Josip Škrablin su baš dobri. Nisu uvijek najblaži, ali meni je to drago jer tako brže naučimo neke stvari – iskreno kaže Lovro, koji je na državnom natjecanju osvojio visoko drugo mjesto, a u starijoj kategoriji je bio peti.
Prvo mjesto osvojio je kod kuće, u Virovitici, na 16. Karate Festu, u katama. Naporno je, kaže, ali i zabavno, a dosadašnji uspjesi samo su mu poticaj da trenira više, unatoč potencijalnim ozljedama. Za njih ima opravdanje. – Jednom kad sam radio borbu, dobio sam udarac u glavu, ali nije bilo ništa strašno. Samo mi se malo zavrtjelo. Iako je karate sport u kojem se ne smije udarati, neki ne kontroliraju udarce pa slučajno udare drugoga, ali to je sve u redu. Ne dogodi se namjerno. U klubu nas je oko 40, imam puno prijatelja koji idu sa mnom na karate i zato jako volim trenirati – objašnjava nam Lovro.
On i Laura idu u četvrti razred Osnovne škole Vladimir Nazor u Virovitici. Za razrednicu Draženku Vernik također imaju samo riječi hvale i poručuju da jako vole i školu.
TRENINZI SAMO AKO U ŠKOLI „SVE ŠTIMA”
A ovih uspjeha i malih zvjezdica koje na lice ljudi izmame osmijeh ne samo u Virovitici, nego i dalje, zasigurno ne bi bilo ovoliko, bez ustrajne podrške brižnih roditelja Marijane i Duška. Marijana se posvetila obiteljskom životu i dan joj je, kao i Lauri i Lovri, kaže, ispunjen do posljednjeg trena. Uz obveze domaćinstva, tu je i pratnja na treninge, natjecanja, prijevoz, dogovori za vikend, nabava…
– Sretni smo jer su oboje jako organizirani pa sami pripreme stvari za školu, odmah pišu zadaću kada dođu kući i rješavaju sve zadatke za sutra. Od prvog smo se dana dogovorili da mogu na treninge samo ako i u školi budu dobri – priznaje Marijana Erak, dodavši kako im ta organizacija već godinama uspijeva te im je poticaj za sve nove obveze koje dolaze s višim razredima.
– Jako smo ponosni na njih, a uvijek nas obraduju i reakcije drugih ljudi na nastupima i natjecanjima. Kao blizanci su sami po sebi atrakcija, a njihova vedrina i otvorenost jednostavno privlače druge, još otkako su s pet godina krenuli u sportove pa ih danas prepoznaju gdje god da dođemo – poručuje mama Marijana Erak, grleći sa suprugom Duškom svoje dvije neumorne srećice. (www.icv.hr, mlo, foto: M. Rođak i M. Lovrenc)
