Za mnoge ljude navijači nogometnih klubova su samo masa ili pojedinci koji se na utakmicama deru, skaču i psuju, a ako njihov klub pobijedi, onda uz navalu adrenalina još i pjevaju i piju. Nažalost, mnogi primjeri na utakmicama i nakon njih govore tome u prilog. Samo, tu se ne radi o navijačima već o – razbijačima. Pravi navijač nosi svoj klub u srcu i duši, on ga podupire, sakuplja suvenire vezane uz utakmice i igrače, zna sve rezultate napamet. E, sad, kad govorimo o klubovima, čak i sportski početnici znaju da u Hrvatskoj postoje dvije velike struje – dinamovci i hajdukovci. Svaki navijač kune se da svoj klub voli najviše na svijetu, da im je svaka pobjeda bitna kao vlastita i da svaki poraz boli više nego udarac u pleksus.

Mi vam donosimo dvije priče o dva kluba, a jednoj ljubavi – prema nogometu, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu i to iz perspektive navijača.

Zvonimir je “dušom i tilom” vezan za ugled i promociju Hajduka

Virovitički hajdukovac Zvonimir Blažević jedan je od inicijatora i osnivača virovitičkog “Društva prijatelja Hajduka” i njegov je dugogodišnji predsjednik. Svi znaju da je Zvonimir vrlo druželjubiv čovjek, spreman svakoga poslušati i pomoći ako uzmogne. Danas je u mirovini pa ima više vremena za svoje navijačke obveze.

– Za Hajduk se uvijek može i mora naći vremena. I kada sam radio u bivšoj ugostiteljskoj tvrtki “Slavonija”, našao sam slobodnog vremena za rad u klubu, za promicanje važnosti kluba navijača i naravno za povećavanje broja članova – o glavnoj zadaći navijača kaže Zvonimir. Kada se govori o počecima rada kluba, važno je spomenuti da je hajdukovce u Virovitici okupljala mala grupa entuzijasta.

– Najznačajnija osoba bio je Vangel Jančevski, koji je ideju o osnutku društva navijača prenio i meni, a bio tu i Marijan Knežević. Zajedničkom voljom i uz veliku podršku drugih navijača osnovali smo društvo 28. siječnja 1979. godine u bivšem hotelu “Slavonija” u Virovitici, a za predsjednika sam izabran ja. Tu dužnost sam obnašao do 2006. godine. Tada je došlo do osnivanja povjerenstva “Društva prijatelja Hajduka” pa sam dalje po tom pitanju radio samostalno – sjeća se Zvonimir.

– Porijeklom sam iz Vrlike, a navijač Hajduka sam otkad znam za sebe. Upoznao sam ne samo mnoge navijače Hajduka diljem Hrvatske, nego i tadašnje igrače poput Ivana Gudelja i drugih iz te generacije. Posebno zadovoljstvo bilo mi je upoznati i mnoge estradne zvijezde koje su svojim glasom davale obol na mnogim proslavama kluba, a na jednoj je bio i legenda Mate Mišo Kovač. Išlo se organizirano i na nogometne utakmice tamo gdje je Hajduk igrao. Naravno, najveća radost bilo ga je gledati dok je igrao u svom Splitu. Hajduk je moja najveća ljubav, u biti moj život jer sam hajdukovac i dušom i tilom, a to ću i ostati – gorljivo kaže Zvonimir.

Damir Najmenik veliki je dinamovac, a još veći humanitarac

– Kako se to obično kaže, za Dinamo navijam otkad znam za sebe. Ljubav prema Dinamu, Zagrebu i Hrvatskoj prenio mi je otac već od najranijeg djetinjstva, tako da sam na prvoj Dinamovoj utakmici bio u Osijeku već s osam godina, i to legendarne i opjevane 1982. godine – govori Damir, ističući kako je to bio trenutak koji je odredio njegov navijački put. Od tada je bio na tristotinjak Dinamovih utakmica. S njih 200 čuva podsjetnike – ulaznice. Član je kluba od 1983., a povjerenik od 2007. godine. U deset godina tri puta je nagrađen kao najuspješniji povjerenik u Hrvatskoj. Ovaj dinamovac je jednako vjeran i hrvatskoj reprezentaciji, a ono što ga ponajviše krasi je činjenica da je veliki humanitarac i čovjek koji iznad svega propagira pošteno i sportsko navijanje.

– Član sam i prvog BBB Fan cluba, predsjednik Udruge navijača Dinama iz Orahovice od njenog osnutka 29. veljače 2008.

ŠALOM I SRCEM, A NE ŠAKOM I DIVLJANJEM

Svojim navijanjem želim pokazati mladim ljudima kako se voli klub, a kad odlaze na tribine, da koriste samo glas i šal te srcem bodre svoj klub. Pravi navijači dolaze zbog nogometa, uživaju i plješću dobrim potezima i bez obzira na ishod, sportski odlaze s borilišta – kaže D. Najmenik, koji je i glavni organizator dosadašnjih 10 orahovačkih Plavih noći. Svaka je upravo na njegovu inicijativu bila humanitarna i pomoglo se mnoštvu ljudi u potrebi s orahovačkog i šireg područja. Uz sve to Najmenik je potaknuo, a Udruga prihvatila, i doniranje sredstava za obnovu orahovačke crkve i za Dinamove legende, sudjelovanje u akciji prikupljanja pomoći za obitelji poginulih kornatskih vatrogasaca, za djecu Vukovara i za stradale u poplavljenoj Slavoniji. Donirali su i sredstva za obnovu vukovarskog vodotornja, a svake godine u studenom organizirano odlaze pokloniti se žrtvama u Vukovaru.

Najmenik je uz to i strastveni kolekcionar, jedan od najvećih u Hrvatskoj, koji u svojim vitrinama čuva pravo bogatstvo skupljeno u posljednjih 35 godina. Ima tu lopti, golmanskih rukavica, knjiga, revija, kapa, šalova, privjesaka, zastavica, fotografija, dresova… U svojoj kolekciji ima 30-ak originalnih Dinamovih dresova.

– Svaki dres ima svoju priču. To nisu komadi do kojih se lako dolazi. Mnoge od njih sam kupio, ali najveću vrijednost za mene imaju oni koje sam dobio izravno od igrača. Oni su mi posebno dragi – objašnjava pokazujući svoj Plavi kutić u stanu, rezerviran za dresove Luke Modrića, Marka Pjace, Marija Mandžukića, Josipa Šimunića, Marka Roga, Arijana Ademija, Domagoja Antolića…

– Nadam se da će svi ovi dresovi i sva ostala baština koju čuvam jednog dana naći svoje mjesto u nekom budućem Dinamovom muzeju – poručuje navijač dobra srca Damir Najmenik. (www.icv.hr, bs)