Stupio na snagu ugovor o neširenju nuklearnog oružja
Na današnji dan predani su na čuvanje ratifikacijski dokumenti parlamenata 43-iju zemalja, čime je stupio na snagu ugovor o neširenju atomskog oružja. Slični sastanci održani su poslije i u glavnim gradovima druge dvojice sponzora – Sjedinjenih Država i Velike Britanije. U Moskvi su ugovor potpisale vlade 95, a u Washingtonu i Londonu 97 zemalja, ali ih dotad svi parlamenti nisu ratificirali. Dvije atomske sile, Francuska i Kina, nisu potpisale taj ugovor. Mnoge su države, iako svjesne nedostataka ugovora, ratificirale taj važni međunarodni sporazum. Pošle su od toga da je on, ako ništa drugo, važan korak u težnji da se i dalje ulažu napori za stvaranje univerzalnog sustava međunarodne sigurnosti, čime bi se osigurao trajan mir i stvorili uvjeti za ubrzan razvoj u svijetu. Supersile su već 1963. godine, također u Moskvi, potpisale prvi dokument o atomskom oružju, doduše o djelomičnoj zabrani takvih eksperimenata. Ali pokuse su nastavile, a pet godina nakon stupanja na snagu ugovora o neširenju atomskog oružja, i usprkos pregovorima i popuštanju, u Ujedinjenim narodima rečeno je da se popuštanje napetosti nije odrazilo na utrku u naoružavanju, posebice nuklearnom. Mnoge su zemlje proizvele atomsku bombu u potpunoj tajnosti. Ipak, sve više je onih koji traže pregovore o općem razoružanju jer o tome ovisi sigurnost i napredak međunarodne zajednice.

Sukob u Bostonu prethodio Američkoj revoluciji
1770. godine u Bostonu je negodovanje grupe građana protiv britanskih kraljevskih vojnika iz gađanja grudama snijega preraslo u sukob prilikom kojega su vojnici ubili pet civila. Tragični događaj je završio suđenjem vojnicima koje je od strane republikanaca vješto iskorišteno u svrhu propagiranja pobune koja se razvila u Američku revoluciju.

Objavljen “bankarski praznik”
Američki predsjednik Franklin D. Roosevelt 1933. godine je objavio “bankarski praznik”. Emergency Banking Act službeni je dokument Kongresa SAD-a kojime su zatvorio sve banke i zabranjene bankarske transakcije u SAD-u. Prema planu banke su reorganizirane i, ako su bile dovoljno jake da prežive, ponovo puštene u rad kako bi se u periodu Velike depresije oporavilo posrnulo gospodarstvo.

Snimljena slavna fotografija Che Guevare
Jedna od najslavnijih fotografija u povijesti snimljena je na današnji dan 1960. godine. Do danas je ta fotografija revolucionara Che Guevare dobila značaj kulturne ikone i preslikana je na bezbrojne plakate, spomenike, majice i druge proizvode široke potrošnje. Snimio ju je kubanski fotograf Alberto Korda, prilikom sprovoda za žrtve stradale pri eksploziji broda La Coubre u havanskoj luci. Taj brod sa streljivom eksplodirao je 4. ožujka 1960. iz nedovoljno poznatih razloga (neki optužuju CIA-u da je tako željela svrgnuti Castrovu vlast). Unesrećenima pri toj eksploziji navodno je Che Guevara osobno pomagao (bio je liječnik po zanimanju). Na svečanom sprovodu bila je prisutna većina članova kubanskog državnog vrha, uključujući Fidela Castra. Zanimljivo je da je na sprovodu bio prisutan i francuski filozof Jean-Paul Sartre i njegova životna patnerica Simone de Beauvoir. Fotogradf Korda tom je prilikom snimio fotografije i Castra i Sartra i Beauvoirove, no samo je snimka Guevare kako promatra sprovod postigla takav povijesni značaj. Fotografija Chea dobila je ime Guerrillero Heroico (herojski gerilac) i po nekim izvorima najviše je puta reproducirana fotografija u povijesti (navod Victoria and Albert Museuma u Londonu), dok je po drugima čak najpoznatija fotografija na svijetu (prema Maryland Institute College of Art).

Preminula Dora Pejačević
1923. godine preminula je Dora Pejačević, hrvatska skladateljica. Kći hrvatskog bana, grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya, glazbu je počela učiti kao dijete kod poznatog mađarskog orguljaša Károlya Noszede koji je ljeti dolazio u Našice. Kada se obitelj zbog banske obveze Dorinog oca preselila u Zagreb, Dora je nastavila školovanje privatno kod nastavnikâ glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda (Ciril Junek, Dragutin Kaiser, Vaclav Huml). Kada su roditelji shvatili da njezine sklonosti za glazbu prelaze uobičajene okvire mladenačke razbibrige aristokratskih djevojaka, omogućili su joj uoči Prvoga svjetskog rata usavršavanje u Dresdenu. Privatno glazbeno školovanje nastavila je u Dresdenu kod Percyja Sherwooda, kod Waltera Courvoisiera (kompozicija) te Henria Petria (violina) u Münchenu. No, ona nigdje nije kontinuirano učila glazbu dulje vrijeme, pa se može ustvrditi da je u velikoj mjeri samouka, a umjetnički talent prije svega razvijala je kroz kontakte s vodećim ličnostima svoga doba. Iza Dore Pejačević ostalo je 58 opusa s područja orkestralne, vokalno-instrumentalne, komorne i glasovirske glazbe. Među njima se posebno ističu četiri pjesme za ženski glas i orkestar (Verwandlung op. 37b, Liebeslied op. 39, Zwei Schmetterlingslieder op. 52), Tri pjesme op. 53 na tekstove F. Nietzschea, niz glasovirskih minijatura, Glasovirski kvintet u h-molu op. 40, Gudački kvartet u C-duru op. 58, Simfonija u fis-molu op. 41, Koncert u g-molu za glasovir i orkestar op. 33, Phantasie concertante u d-molu za glasovir i orkestar op. 48 te Sonata za glasovir u As-duru op. 57.

(www.icv.hr, Foto:Wikipedija)