Dogodila se bitka kod Osijeka (Murse)
Na današnji je dan 351. godine godina vođena bitka u blizini ušća Drave u Dunav, nedaleko današnjeg Osijeka (antički naziv Mursa). Sukobile su se vojske cara Konstancija II. (sina cara Konstantina) i uzurpatora Magnencija. Prema nekim izvorima, Konstancije se prije početka bitke otišao moliti kraj groba lokalnog kršćanskog mučenika. Tijekom bitke se molio sve do trenutka kad je došao biskup Murse Valens s vijestima o pobjedi. Uspjeh je bio ostvaren, no uz velike gubitke na obje strana. To je vjerojatno bila jedna od najkrvavijih bitaka u rimskoj povijesti. Magnencije je uspio pobjeći prerušen u običnog vojnika. Kasnije će mu Konstancije zadati konačni poraz u južnoj Francuskoj i postati jedini car cijelog Rimskog Carstva.

Otkriven Penicilin
Sir Alexander Fleming 1928. godine primijetio je kako mu se u laboratoriju pojavila plijesan koja ubija bakterije. Radilo se o tipu zelene plijesni u kojoj je francuski student medicine Ernest Duchesne još 1896. godine otkrio penicilin, no poznati antibiotik je u široku uporabu ušao tek nakon što ga je Fleming izolirao iz gljivice Penicillium notatum.

Prekinuta unija Egipta i Sirije
Zanimljivo je da su od 1958. pa do današnjeg dana 1961. godine Egipat i Sirija činili jedinstvenu državu koja se zvala Ujedinjena Arapska Republika (UAR). Ona je stvorena zato da komunisti ne bi preuzeli vlast u Siriji. Predsjednik države bio je Gamal Abdel Naser, a kao glavni grad su se rotirali Damask i Kairo. Damask je bio prijestolnica od veljače do svibnja svake godine, a ostatak godine glavni grad je bio Kairo. Ta država bila je još i u konfederaciji sa Sjevernim Jemenom, pod skupnim nazivom Ujedinjene arapske države. Sve je to zajedno bio pokušaj stvaranja pan-arapske državne tvorevine, koja bi ujedinila Arape razjedinjene između mnogo država. Na današnji je dan pokušaj propao, kad je Sirija pomoću puča istupila iz te državne tvorevine i opet postala suverena republika. Pokušaja ujedinjenja arapskih država bilo je još u povijesti. Tako su 1958. Irak i Jordan bili u federaciji, a od 1972. do 1977. Libija, Egipat i Sirija.

Rođen Mate Balota
1898. godine rođen je Mate Balota, hrvatski književnik i ekonomist. Objavljujući već kao đak u pazinskom listu “Nada”, Mijo Mirković služio se raznim pseudonimima. Mnogi suvremenici nisu ni znali da imena Mirković i Balota kriju istu osobu. Prvu pjesmu sročio je s devet godina. Tema, kao i drugih Balotinih pjesama, bio je težak život ribara i mornara. Već s devet godina ukrcao se na talijanski trabakul kojim je prevožen kamen. Radio je kao kamenolomac i miner, radnik na željezničkoj pruzi u Moravskoj. Bio je slagar u tiskari, novinar i urednik lista u Puli te dopisnik domaćih i inozemnih listova. Školovao se u Čehoslovačkoj, gdje je završio klasičnu gimnaziju, i Njemačkoj, gdje je diplomirao i doktorirao ekonomske i društvene znanosti. I nakon završetka najvišega školovanja morao je najprije obavljati ribarske i konobarske poslove, a tek poslije sveučilišno-profesorske, i to najdulje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Kao znanstvenik najprije se predstavio uspjelom obranom doktorske disertacije “O glavnom uzroku ograničene gospodarske djelotvornosti slavenskih naroda” 1923. godine na Sveučilištu u Frankfurtu na Majni. S područja kulturne povijesti Mirković je 1960. godine objavio veliku znanstvenu monografiju Matija Vlačić Ilirik (Flacius), o istaknutom hrvatskom i europskom latinistu i reformatoru 16. stoljeća. Za tu je knjigu dobio nagradu Hrvatskoga sabora za životno djelo. U hrvatskoj književnosti Mirković je pod pseudonimom Mate Balota zauzeo istaknuto mjesto svojom zbirkom čakavskih pjesama “Dragi kamen”, romanom “Tijesna zemlja”, monografijama “Stara Pazinska gimnazija” i “Puna je Pula” te drugim proznim tekstovima.

Rođen Caravaggio
1573. godine rođen je Caravaggio, talijanski slikar. Još za njegova života smatrali su ga tajanstvenom, začuđujućom, buntovnom i opasnom osobom. Na umjetničku scenu Rima stupio je 1600. godine i otada je uvijek imao naručitelja i zaštitnika te dobro prodavao svoja djela, ali se i ponašao kao razmažena zvijezda. Koncem 16-tog i početkom 17-tog stoljeća u gradu Rimu nastajale su velike nove crkve i palače, te se javila potreba za velikim slikama kako bi se one ispunile. Crkvena protureformacija je vapila za autentičnom religijskom umjetnošću kao otporom Protestantizmu, za što se se umjetne odrednice aktualnog pravca manirizma pokazale neodgovarajuće. Caravaggiova novina bio je radikalan naturalizam koji je kombinirao s pažljivim psihološkim zapažanjima i dramatičnim, skoro teatralnim pristupom kjaroskurom – uporabom svjetla i sjene. Za života izrazito slavan i utjecajan, Caravaggio je skoro bio potpuno zaboravljen stoljećima nakon smrti. Tek je u 20-tom stoljeću prepoznat njegov utjecaj na razvoj zapadne umjetnosti. O njegovom utjecaju na barok, tajnik Paula Valérya, Andre Berne-Joffroy, je rekao: “Ono što započinje s Caravaggiovim djelima je jednostavno – moderno slikarstvo”.

Preminuo Louis Pasteur
1895. godine preminuo je Louis Pasteur, francuski kemičar i biolog. Diplomirao je kemiju u Besançonu. Njegovo prvo istraživanje odnosilo se na optička svojstva vinske kiseline te je jedan od osnivača stereokemije. Bavio se problemima alkoholne i mliječne fermentacije, što ga je odvelo na proučavanje bolesti vina. Spoznaja da se klice iz kojih nastaju mikroorganizmi mogu uništiti utjecajem topline bila temelj postupka sterilizacije nazvanog po njemu pasterizacijom. S tim je u vezi i početak antiseptičke metode u kirurgiji, koju je Pasteur primjenio 1865. godine uvođenjem fenola kao sredstva za dezinfekciju rana. Istraživao je cjepiva protiv zaraznih bolesti. Bio je uvjereni pacifist i patriot te je nakon pruskog bombardiranja Pariza zatražio da se njegovo ime briše s popisa počasnih doktora Sveučilišta u Bonnu. Izolirao je uzročnika antaraksa i primijenio cjepivo protiv te bolesti. Otkrio je i uzročnike rodiljske groznice i kolere peradi. Prvi Pasteurov zavod za istraživanje bjesnoće osnovan je 1888. godine. Otkrio je da su uzročnici trunjenja i vrenja mikrobi. Pokusom je dokazao da mikrobi nastaju samo od mikroba (sve živo može se razviti samo iz živoga). Uveo je nazive aerobni i anaerobni. Imenovao viruse kao uzročnike bolesti. Istraživao je procese zaraze i gnojenja. Uočio je da se neke zarazne bolesti ne ponavljaju pa je zaključio da uzročnici uzrokuju bolesti, ali i otpornost (imunitet) protiv te bolesti. Uveo je nove postupke u mikrobiologiji i uzgoju mikroorganizama.

(www.icv.hr, Foto: Ilustracija )