Izlijevanje Save dovelo do poplave u Zagrebu
U noći od 25. na 26. listopada 1964. godine izlila se rijeka Sava iz korita i izazvala najkatastrofalniju poplavu u povijesti Zagreba. Do poplave je dovela činjenica da su nasipi bili relativno slabi, a da je u to doba područje uz Savu bilo već gusto naseljeno. I prije je zasigurno bilo izlijevanja takvog opsega, no nikada prije nije toliko ljudi živjelo na izljevnom području. Vodeno jezero koje se stvorilo izlijevanjem bilo je dugačko oko 14 kilometara, a široko i do 4 kilometra. Poplavljeno je bilo područje od preko 6000 hektara, na kojem je živjelo 183,000 građana. Oko 40,000 ljudi moralo je napustiti svoje domove. Poplavljeno je bilo oko 15,000 stambenih zgrada, od čega je oko 10,000 stambenih jedinica nakon poplave ostalo neupotrebljivo za stanovanje. Uništena je ili oštećena 81 trafostanica. Stradalo je 17 ljudskih života.

Split oslobođen od fašističkog okupatora
1944. godine Split je oslobođen od fašističkog okupatora. Borbe za oslobođenje Splita spadaju u najznačajnije operacije koje je vodio 8. dalmatinski korpus s povijesnim vojnim i političkim značenjem.

Dogodio se obračun kod O.K. Corrala
Na današnji se dan 1881. godine u gradiću Tombstone u Arizoni odigrao jedan od najpoznatijih obračuna u povijesti Divljeg zapada. Sukobile su se dvije bande, koje su se borile za prevlast u Tombstoneu. Jednu su sačinjavali predstavnici zakona – braća Earp (Wyatt, Morgan i Virgil) te Doc Holliday, a drugu njihovi neprijatelji kauboji – braća Clanton i braća McLaury. O.K. Corral je bilo ograđeno mjesto za konje u tom gradiću (O.K. je kratica za Old Kindersley). Revolveraški obračun se zapravo dogodio oko šest ulaza dalje od Corrala, pa bi ispravniji naziv bio obračun u blizini O.K. Coralla. Pucnjava revolverima trajala je svega 30-tak sekundi. Ispaljeno je oko trideset metaka. Frank i Tom McLaury su ubijeni, kao i Billy Clanton. Morgan i Virgil Earp te Doc Holliday su ranjeni. Ike Clanton, vođa bande kauboja, zbog kojeg je ponajviše i došlo do obračuna, pobjegao je neozlijeđen još prije nego je pucnjava počela. Povukao se na svoj ranč i odustao od borbe za prevlast nad gradićem.

Muhamed Reza Pahlavi okrunjen za perzijskog šaha
Na današnji je dan 1967. godine izvršena krunidba iranskog šaha Muhameda Reze Pahlavija i njegove surpuge, carice Farah. Šah je sam sebi stavio specijalno izrađenu krunu sa 3,380 dijamanata na glavu i uzeo carsko žezlo, a zatim je okrunio svoju suprugu. Za krunidbu su korišteni iranski carski dragulji, najvrjedniji na svijetu. Jedan od dragulja je ružičasti dijamant Darya-i-noor (u značenju “more svjetlosti”), jedan od najznačajnijih dijamanata u svjetskoj povijesti. Nekada je pripadao indijskim velikim mogulima. Te dragulje su stoljećima skupljali perzijski šahovi u svoje riznice, a čak i danas u Republici Iran služe kao jedna od vrijednosnih podloga za iransku valutu. Mogu se vidjeti u iranskoj središnjoj banci u Teheranu, gdje su od 1990-tih izloženi javnosti. Iranski šah imao je titulu cara i Shahanshaha (“vladar nad vladarima”) i smatrao je sebe vladarem najstarije monarhije na svijetu. Ta je monarhija potjecala još od perzijskog cara Kira Velikog, koji je vladao od rijeke Inda do Grčke i od Središnje Azije do Egipta.

Rođen Ksaver Šandor Gjalski
1854. godine rođen je Ksaver Šandor Gjalski, hrvatski književnik. Pravim imenom Ljubomil Tito Josip Franjo Babić, jedan je od najtipičnijih hrvatskih književnika druge polovice 19. i početka 20. stoljeća. Rođen je u plemenitaškoj obitelji Hrvatskog zagorja, što će znatno utjecati na izbor njegovih književnih tema. U svojim pripovijetkama “Pod starim krovovima”, “Za materinsku rieč” i “Na rođenoj grudi”, on je ne samo kroničar, već i osjetljivi lirik, te istančan umjetnik. Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prema prirodi i zagorskom ladanju. Gjalski se okušao i u mnogim drugim temama i motivima, obuhvativši gotovo čitavu društvenu problematiku svojega doba. Ostaje zabilježen kao prvi kritičar i uopće kao prvi hrvatski pisac koji je pokušao dati sveobuhvatnu literarnu sintezu hrvatskoga društva u kojemu je živio.

Rođen Zdenko Runjić
1942. godine rođen je Zdenko Runjić, hrvatski skladatelj i glazbenik. Od 1945. godine živio u Splitu, gdje je završio osnovnu i srednju tehničku školu. Na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu 1967. godine diplomirao je elektroniku. Njegove melodije pjevali su: Oliver Dragojević, Mišo Kovač, Josipa Lisac, Ibrica Jusić, Goran Karan, Meri Cetinić, “Novi fosili”, “Magazin”, Doris Dragović, kao i brojni drugi izvođači. Najveću suradnju ostvario je s Oliverom Dragojevićem za kojeg je napisao nešto manje od 200 pjesama, od ukupno oko 700. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja. Samo tijekom suradnje s Oliverom Dragojevićem na festivalu u Splitu osvojio je 23 prve nagrade, od kojih 12 nagrada publike, te 11 nagrada stručnog ocjenjivačkog suda. Runjićeva pjesma “Galeb i ja” smatra se jednom od najljepših hrvatskih pjesama uopće, te je postala neslužbena himna grada Splita kao i Dalmacije. Godine 1998. nagrađen je Porinom za životno djelo.

Preminuo Fran Galović
1914. godine preminuo je Fran Galović, hrvatski književnik. Jedan je od najznačajnijih pjesnika dijalektalne poezije (antologijske su njegove pjesme na kajkavskom narječju: “Kostanj”, “Jesenski veter”, “Crn – bel” i druge. Najpoznatija pjesma na štokavskom narječju mu je zasigurno “Childe Harold”. U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza; a to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve zapravo u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Pisao je i novele, kritike, drame (najpoznatija je “Tamara” iz 1907. godine). Njegova najbolja zbirka pjesama, “Z mojih bregov”, izdana je posmrtno 1925. godine. U njegovim djelima se naziralo i znanstvene fantastike.

(www.icv.hr; Fotografija: Ilustracija )