Blanka Vlašić postala svjetskom atletskom prvakinjom
2007. godine na svjetskom atletskom prvenstvu u japanskoj Osaki Blanka Vlašić je skokom od 205 cm postala svjetska atletska prvakinja. Godina 2007. bila je briljantna za Blanku Vlašić. Početak nije bio obećavajući. Na Europskom dvoranskom prvenstvu u Birminghamu bila je 5. s preskočenih 192 cm. Nastupila je na osam dvoranskih mitinga, a na tri je pobijedila. Na atletskom mitingu u Splitu, 24. veljače 2007. godine, bila je 2. s preskočenih 200 cm. Na prvom atletskom mitingu na otvorenom, u katarskoj Dohi, pobijedila je s novim hrvatskim rekordom 204 cm. Na mitingu u Madridu, preskočila je 205 cm, a samo tjedan dana kasnije, 30. srpnja 2007. preskočila je visinu od 206 cm na atletskom mitingu u Solunu i tako postavlja novi osobni i hrvatski državni rekord, kojeg samo tjedan dana poslije ruši na atletskom mitingu u Stockholmu skokom od 207 cm. Tako je četiri puta u sezoni rušila osobni i hrvatski rekord. Sedam puta pokušala je srušiti svjetski rekord Bugarke Stefke Kostadinove od 209 cm.
Na svjetskom atletskom prvenstvu u japanskoj Osaki, 2. rujna 2007., skokom od 205 cm (iz trećeg pokušaja), postala je svjetska atletska prvakinja. Pobijedila je na 18 od 19 natjecanja u sezoni na otvorenom, uključujući i mitinge Zlatne lige u Parizu, Rimu, Zürichu, Bruxellesu i Berlinu. Jedino je u Oslu bila druga. Pobijedila je na svjetskom atletskom finalu u Stuttgartu. Na 20 natjecanja, preskočila je 200 cm. Čak 11 puta preskočila je 202 cm na otvorenom, sve ostale atletičarke ukupno 8 puta u sezoni. Sa 207 cm, došla je na diobu drugog mjesta svih vremena. Imala je 6 najboljih skokova sezone i 8 od najboljih 10. Proglašena je europskom atletičarkom godine. Nominirana je za najbolju svjetsku atletičarku godine i bila je druga. Svjetska atletska federacija (IAAF), proglasila je njen skok od 207 cm, najboljim ženskim atletskim rezultatom godine. U izboru Sportskih novosti, proglašena je najboljom sportašicom Hrvatske u 2007. Ušla je u povijest, kao prva koja je dobila glasove baš svih novinara (365)

Dogodili se rujanski masakri za vrijeme Francuske revolucije
Na današnji dan 1792. godine započela je nova krvava faza Francuske revolucije. Kralj Luj XVI. i kraljica Marija Antoaneta još uvijek su bili živi, ali u pritvoru. Razlog za uznemirenost i paniku u Parizu bila je invazija na Francusku koju su dva tjedna ranije započele strane sile u pokušaju da uguše revoluciju i vrate kralja na vlast. Strana se vojska približavala Parizu u kojem je vlast imala Komuna, svojevrsni gradski kolektivni organ vlasti. Revolucionarna pariška Komuna je de facto preuzela vlast u cijeloj Francuskoj, zamijenivši dotadašnju vladu. Mnogi građani su uhićeni zbog sumnje da podržavaju strane kontrarevolucionarne sile. Među uhićenima je bilo osobito mnogo svećenika. Na vijest da su stranci zauzeli Verdun i da nastavljaju prema Parizu dignuta je opća uzbuna. Svećenike i ostale građane koji su bili u zatvoru počeli su ubijati i masakrirati njihova trupla. Ukupno je ubijeno oko 2400 ljudi, među njima i tri biskupa, te određeni broj aristokrata. Vjerojatno najpoznatija žrtva bila je princeza de Lamballe, bliska kraljičina prijateljica i jedna od najbogatijih žena u Francuskoj, koju je svjetina najprije ubila, a zatim sakatila njeno tijelo. Glavu su joj stavili na kolac i paradirali s njom pred prozorima njene prijateljice kraljice Marije Antoanete.

Potpisana formalna predaja Japana
Na palubi američkog bojnog broda USS Missouri 1945. godine potpisana je formalna predaja Japana. Predaju su potpisali japanski ministar vanjskih poslova Shigemitsu i šef glavnog stožera general Umezu, a u ime saveznika general MacArthur. Zanimljivo je da je MacArthur bio rođak poznatog komodora Perrya, koji je 1853. godine oružjem prisilio Japan na otvaranje prema Zapadu. General MacArthur bio je heroj Drugog svjetskog rata, koji se proslavio tzv. island hopping strategijom tj. zaobilaženjem neprijatelja s leđa. U godinama nakon rata MacArthur je, kao vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Japanu, postao de facto glavni upravitelj Japana, s gotovo diktatorskim ovlastima. Kasnije će postati i glavni zapovjednik u Korejskom ratu, gdje će se opet proslaviti manevrom iskrcavanja iza leđa Sjevernokorejaca. Kad je komunistička Kina pružila potporu Sjevernoj Koreji, MacArthur je smijenjen zbog želje da napadne Kinu nuklearnim oružjem. Inače, MacArthur je bio i filipinski feldmaršal, a time i jedini američki general s činom maršala. Današnji dan se u Japanu službeno naziva Dan žalosti za mrtvima u ratu i molitve za mir.

Preminuo John Ronald Tolkien
1973. godine preminuo je John Ronald Reuel Tolkien, britanski književnik. Kao stručnjak za starije oblike engleskoga (anglosaski do normanskog osvajanja 1066.) od 1945. – 1959. bio je profesor engleskog jezika na Oksfordskom sveučilištu. U razdoblju prije drugog svjetskog rata bijaše blizak prijatelj poznatih pisaca fantastike i kršćanske apologetike (Owen Barfield, C. S. Lewis, Charles Williams) koji su zajedno, izmjenjujući međusobno mišljenja, ideje i djela u radu, bili poznati kao grupa The Inklings. Na njihovim redovnim sastancima Tolkienov zamišljeni svijet i njegova hinjena povijest ( “feigned history” kako je naziva sam Tolkien ) dobili su svoj prvotni oblik. Objavio je brojne filološke i kritičke studije (Beowulf: čudovišta i kritičari), ali svjetsku slavu i popularnost stječe knjigama s mitološkom podlogom:
Prva knjiga o Međuzemlju, “Hobit” (1937.), s autorovom revizijom 1951.
Gospodar prstenova I.-III. (1954.-55.).
Sve četiri knjige doživjele su još jednu autorovu reviziju 1968. godine. Poslije Tolkienove smrti, objavljen je i Silmarillion (1977.), zbirka mitova i epova vilinskog naroda, koja zapravo prethodi njegovim najslavnijim djelima i koju je počeo pisati još prije Prvog svjetskog rata s namjerom da stvori originalnu englesku mitologiju. Bio je blizak prijatelj poznatih pisaca fantastike (Owen Barfield, C.S. Lewis, Charles Wiliams) bili su poznati kao grupa The Inklings. U travnju 2007. godine objavljen je roman Hurinova djeca. Knjigu je dovršio i uredio za publikaciju, sin J.R.R. Tolkiena, Christopher Tolkien.

(www.icv.hr, Foto: Ilustracija)