Započelo granatiranje Dubrovnika
Na današnji je dan 1991. godine započelo granatiranje Dubrovnika. Crnogorski pisac Jevrem Brković zabilježio je: “Desilo se ono što nitko normalan nije želio: Crna Gora je od jutros u ratu s Hrvatskom! Jugo armija i crnogorski rezervisti napali suHrvatsku duž čitave granice sa Crnom Gorom”. Zrakoplovi JNA raketirali su TV-odašiljač na Srđu iznad Dubrovnika. Grad je ostao bez vode, struje i telefonskih veza.

Hrvatska vojska nanijela prvi veći poraz JNA
1991. godine Hrvatska vojska je tijekom Bitke za Čepikuće nanijela prvi veći poraz Jugoslavenskoj narodnoj armiji na Južnom bojištu.

Aktivirao se vulkan na otoku Tristan da Cunha
1961. godine aktivirao se gotovo zaboravljeni vulkan na otoku Tristan da Cunha, u južnom Atlantskom oceanu, koji pripada pod Svetu Helenu, a zavisni je teritorij Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, od koje je udaljen 2000 km. Nakon erupcije preselilo se cjelokupno stanovništvo otoka (oko stotinu ljudi) u Veliku Britaniju, da bi se uskoro većina vratila na ovaj vrlo teško dostupan otok.

Objavljene presude nacističkim ratnim zločincima u Nürnberškom procesu
Zanimljivo je da je na tom procesu 1946. godine suđeno samo dvadesetčetvorici najviših nacističkih dužnosnika. Od njih 24 troje je oslobođeno: Hitlerov vicekancelar Franz von Papen, ministar gospodarstva Dr. Hjalmar Schacht i nacistički novinar Hans Fritzsche. Najblažu kaznu (10 godina) dobio je veliki admiral (Grossadmiral) Karl Dönitz. Petnaest godina dobio je ministar vanjskih poslova Konstantin von Neurath, a dvadeset vođa Hitlerjugenda Baldur von Schirach i ministar naoružanja Albert Speer (glavni arhitekt Reicha). Doživotne zatvore dobili su veliki admiral Erich Raeder, zamjenik führera Rudolf Hess i predsjednik Reichsbanke Walther Funk. Ostalih 12 osuđeno je na smrt, među njima Reichsmarschall Hermann Göring, Hitlerov osobni tajnik Martin Bormann, šef diplomacije Joachim von Ribbentrop, feldmaršal Wilhelm Keitel (vrhovni zapovjednik njemačke vojske) i SS-Obergruppenführer Ernst Kaltenbrunner (najviši pripadnik SS-a koji je preživio kraj rata). Jedan od osuđenika se ubio još prije početka suđenja, a jedan nije bio zdravstveno sposoban za suđenje (industrijalac Gustav Krupp).

Mihail Sergejevič Gorbačov postao predsjednik Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR
1988. godine Mihail Sergejevič Gorbačov postao je predsjednik Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR umjesto Andreja Gromika, koji je prethodnog dana prisilno umirovljen. Tvorac političkih i privrednih reformi, Gorbačov je bio posljednji lider Sovjetskog Saveza.

Rođen Tadija Smičiklas
1843. godine rođen je Tadija Smičiklas, hrvatski povjesničar i političar. Gimnaziju je završio u Zagrebu u grko-katoličkom sjemeništu, studirao je povijest i zemljopis u Beču. Profesorsku karijeru započinje na riječkoj gimnaziji, da bi nekoliko godina kasnije bio imenovan profesorom gimnazije u Zagrebu, a 1882. godine postaje redovitim profesorom Filozofskoga fakulteta. Godine 1883. izabran je pravim članom JAZU. Pripadao je Narodnoj neodvisnoj stranci, bio je pristaša i poštovatelj Račkoga i Strossmayera, a njegovi zastupnički govori u Hrvatskom saboru imali su velikoga odjeka. Godine 1900. izabran je za predsjednika JAZU i na tom položaju ostao je do smrti. Tadija Smičiklas je bio izuzetno poštovan u svim staležima društva i kao veliki domoljub i kao sjajan znanstvenik. Kako je bio neženja često se kod njega skupljala intelektualna zagrebačka (i hrvatska) elita. “Povijest Hrvata” izdao je u dvije knjige (prvi dio izlazi u Zagrebu godine 1882, a drugi dio 1879., dakle, obrnutim redosljedom). Prva je cjelovita sinteza povijesti hrvatskoga naroda koja je izuzetno mnogo podigla nacionalni osjećaj kod Hrvata. Znanstveni ugled učvrstio je objavljivanjem, u deset knjiga, velike zbirke hrvatskih pravnih tekstova od samih početaka, “Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae”.

Ubijen veliki meštar Templarskog reda
Vitez Gerard de Ridefort, maršal Jeruzalemskog Kraljevstva, ušao je u Templarski red nakon što je prebolio jednu tešku bolest. Postao je veliki meštar Reda u doba jeruzalemskog kralja Baldwina IV. “Gubavca”. Sudjelovao je u obrani Jeruzalemskog Kraljevstva od vojske muslimanskog napadača Saladina. Tako se u jednoj bitki, raspolažući sa svojih stotinu templara i s nešto ivanovaca, suprotstavio muslimanskoj vojsci od preko 5000 ratnika. Gotovo svi kršćani su izginuli, no Gerard je preživio, premda ranjen. U istoj je bitki poginuo i veliki meštar ivanovaca Roger de Moulins. Saladin je zauzeo Jeruzalem i veći dio križarskog teritorija. Gerard mu se sa svojim templarima suprotstavio još jednom kod grada Akre na današnji dan 1189. godine. Zarobljen je i ubijen.

Ruski ratni brodovi uplovili u newyoršku luku
Na današnji dan 1863. godine u newyoršku je luku uplovila eskadra ruskih brodova pod zapovjedništvom admirala Lesovskog. Stanovnici New Yorka prijateljski su dočekali ruske brodove priredivši im svečanost. Ta je posjeta, usred američkog građanskog rata, bila dio kompliciranog ruskog diplomatskog manevra koji je trebao obeshrabriti Britance i Francuze od napada na Rusiju. Naime, u Rusiji je u to vrijeme trajao ustanak Poljaka u borbi za samostalnost. Velika Britanija i Francuska namjeravale su pomoći Poljacima. Zanimljivo je da je francuski ministar vanjskih poslova Walewski bio vanbračni sin Napoleona i poljske grofice Walewske. Rusi su poslali svoju mornaricu u američku luku New York, kako bi ona od tamo (s leđa) predstavljala prijetnju engleskoj i francuskoj prekomorskoj trgovini. Ruski potez je odgovarao i Amerikancima, točnije Sjeveru. Naime, u to su doba Britanci i Francuzi podržavali Jug do te mjere da su već namjeravali ući u rat na strani Konfederacije. Rusija je bila jedna od rijetkih država koja je podržala Sjever. Njeni brodovi u sjevernjačkim lukama značili su prijetnju i za Jug i za Britaniju i Francusku i bili su jedan od ključnih čimbenika zbog kojih su Britanci i Francuzi odustali od ulaska u rat na strani Juga. Nekoliko dana nakon uplovljavanja u New York još je jedna ruska eskadra ušla u San Francisco, doplovivši iz Vladivostoka. Ruski su brodovi ostali u New Yorku i San Franciscu gotovo godinu dana, sve dok nije ugušen ustanak Poljaka u Rusiji i dok Sjever nije stekao konačnu prednost pred Jugom.

(ww.icv.hr, Foto: Ilustracija )