Na Veliki petak Crkva je suzdržana od svečanosti, sjaja, buke te vidljivom prazninom promjenama očituje unutarnje raspoloženje srca vjernika, a koji su u župi sv. Roka u Virovitici 18. travnja prošli kroz obrede Muke Gospodnje i klanjanja svetom križu.
Obredi su započeli u tišini, prostracijom svećenika ispred praznog oltara, gesta kojom su virovitički franjevci fra Krunoslav Albert, koji je predvodio obrede, kao i fra Ivica Jagodić i fra Petar Horvat i fizički pokazali svoje potpuno predanje Gospodinu, noseći crvenu boju liturgijskog ruha, koja uz Duha Svetoga, na današnji dan posebno označava muku, smrt, ali i – ljubav.
Uslijedila je Služba riječi u kojoj se pjevala Muka Gospodina Isusa Krista, a koju je, uz vjeroučitelja Matiju Đurčevića “oživio” zbor sv. Cecilije, koji je animirao cijeli obred, uz ravnanje dirigenta Mihaela Mojzeša i neke od najljepših kršćanskih napjeva, među kojima su: “Pođi na Golgotu”, “Puče moj” i ostali.
Marija LovrencFra Krunoslav Albert u propovjedi naglasak je stavio na Isusov križ, ali ne kao na znak patnje, boli, muke i smrti, već ljubavi koja se nesebično i do kraja daje svakom čovjeku.
-Križ nas podsjeća na to kako nas je Bog dvaput otkupio; prvi put kad nas je stvarao, oblikovao i zamišljao, a drugi svojim činom ljubavi na križu, koja ide do kraja, koja se do kraja daje i koja uvijek čeka čovjeka da Mu se vrati, ako zaluta – istaknuo je fra Krunoslav Albert.
Svećenici, vjernici i cijela Crkva molila je večeras i poznatu Sveopću molitvu, koja na poseban način uključuje svakog čovjeka i svako živo biće; za Svetu Crkvu, Papu, za sve redove vjernika, katekumene, jedinstvo kršćana, Židove, one koji ne vjeruju u Krista, koji ne vjeruju u Boga, upravitelje država i ljude u potrebi.
Jedan od najljepših, najdubljih i najznakovitijih trenutaka za mnoge vjernike je klanjanje svetom križu kojem prethodi pokazivanje svetog križa uz poklik „Evo drva križa, na kojem je visio Spas svijeta“ i odgovor: „Dođite, poklonimo se“. Stotine vjernika prignulo je koljeno ili poljubilo križ u znak svog povjerenja, molitve, zahvale, ali i pokajanja u vremenu kada Crkva promišlja o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću u izazovnim i nesigurnim vremenima za pojedince i države.
Zaključni dio obreda bila je sveta pričest, nakon koje je umjesto blagoslova, svećenik molio nad narodom, da mu se udijeli oproštenje, utjeha, da bude učvršćen u vjeri, kao i u vječno otkupljenje. Nakon razilaženja u šutnji, u crkvi ostaje križ te Isusov grob.
Vjernici će na Veliku subotu moći sudjelovati u pohodu Božjeg groba, u molitvi i tišini, do Vazmenog bdijenja, koje počinje u 20 sati paljenjem vatre i uskrsne svijeće, s koje će svjetlost obasjati svijeće vjernika koji je dočekuju u crkvi u tami te tako ući u slavlje Isusovog uskrsnuća.
(icv.hr, mlo)
