Na obnovu zavjeta povodom velike, 50. obljetnice braka supružnici Rajnović odlučili su se jer im je to, kako kažu, najveća zahvala Bogu za sve što su doživjeli i preživjeli tijekom godina.
– Prošlo je tih 50 godina jako brzo. Ne možemo reći da je sve bilo med i mlijeko, svašta se dogodilo, ali uz Božju pomoć sve se prebrodilo, i bolesti i sve nedaće – otkriva J. Rajnović dok prolazi kroz mnoštvo fotografija, dragih im uspomena, među kojima su i one crno-bijele s vjenčanja.
Kod njih sve je, kaže T. Rajnović, išlo brzo. Odrasli su u Rušanima u kojima su bili susjedi.
– Kada sam trebao ići u vojsku, rekao sam Jani: „Ti ćeš biti moja cura“. Nakon odsluženja vojnog roka, vratio sam se i vjenčali smo se. Tada sam imao 21 godinu, a Jana 18. Da je i ona imala preko 20 godina, već bi u to vrijeme bila stara cura – smije se te dijeli nježan pogled sa svojom suprugom, prisjećajući se kako su umjesto današnjeg medenog mjeseca, koji je gotovo obveza nakon vjenčanja, oni svoj kao novopečeni par proveli – berući duhan.
Šest mjeseci nakon vjenčanja, Tomo Rajnović otišao je „trbuhom za kruhom“ u Njemačku. Nakon što se smjestio i snašao, pridružila mu se i supruga te su tamo ostali punih 45 godina, cijeli radni vijek. Sve su uvijek radili zajedno, pa i imali iste hobije i ono malo slobodnog vremena provodili radeći nešto skupa. Zato svi oni koji ih poznaju kažu da su pravi primjer srodnih duša.
Cijelo vrijeme radnog boravka u Njemačkoj ljubav prema domovini i rodnoj grudi „vukla“ ih je nazad te su godišnje dolazili kući tri do četiri puta. Kako kažu, svega su dvaput u Njemačkoj bili za Božić i oba su prošla u suzama jer su živjeli za dan kada će se vratiti kući. Iako je život u Njemačkoj bio radan, vikendi su bili rezervirani za zajedničke aktivnosti, poput 15-godišnjeg djelovanja u hrvatskoj folklornoj skupini. Čim su ispunili uvjete za mirovinu, vratili su se u svoju Viroviticu.
– Tko god danas ide u Njemačku, ja mu kažem da ako si misli nešto steći i napraviti od života, da si kupi radno odijelo i pidžamu. Mene je posao vodio po cijeloj Europi, radio sam na montaži, a supruga se bavila djecom i također radila. Tako je bilo godinama – o životu u inozemstvu priča T. Rajnović.
Na sam spomen djece, koja su im najveći životni ponos, oboje vidno preplave emocije. O dvjema kćerima, Tonkici i Dijani, pričaju s neizmjernom ljubavlju i velikim ponosom. Emocije su to koje se dolaskom „gostiju“ s gornjeg kata u kuhinju obiteljske kuće u najmanju ruku udvostručuju. Povodom njihove bračne obljetnice, roditeljima je iz Njemačke došla mlađa kći Dijana sa svojom djecom te je proslava prošla na najbolji mogući način – zajednički. Uz djecu mlađe kćeri, Rajnovići imaju još jednu unuku i unuka od starije kćeri Tonkice.
Na pitanje koja je tajna dugotrajnog i uspješnog braka, Jana Rajnović sa sigurnošću odgovara – oprost.
– Oprost je najveće bogatstvo, a oholost je najgore što čovjek može u sebi imati. Isus je oprostio onima koji su mu željeli i napravili najveće zlo. Što i tko smo mi prema tome da ne možemo oprostiti bližnjima i voljenima – objašnjava J. Rajnović te zajedno sa suprugom zaključuje kako oni koji slave 25. godišnjicu braka, a ne znaju si oprostiti, neće dočekati 50. godišnjicu zajedničkog života. (www.icv.hr, ea)