Ponedjeljak 28.3. Iv 4,43-54
Dragi čitatelji, ove korizme pokrenuli smo emisiju “Minute za tebe” u kojima ćemo u našem radijskom programu i putem portala icv.hr širiti lijepu vijest i poruku ohrabrenja za svaki dan.
Kroz ovaj hod i promišljanje vodi nas fra Marino Kuzminski iz Župe sv. Roka u Virovitici.
Hvaljen Isus i Marija!
Život donosi različite situacije koje mogu biti plod različitih okolnosti. Najviše nas pogađa kao ljude kad stvari izmiču kontroli i kad zapravo nemoćno gledamo svijet i ljude oko sebe znajući da nam gotovo ništa više ne preostaje. Ta nemoć i slabost su neizdrživi, pogotovo kad gledaš voljenu osobu koja se možda bori protiv bolesti. Liječnici su sve probali, ti si učinio sve što je bilo u tvojoj moći… čini se da kraj dolazi. Ali ne želiš kraj, pogotovo ako je u pitanju život djeteta. Nije pošteno da roditelj sahranjuje dijete. Onda čuješ da postoji netko tamo i da se bavi nekim stvarima koje bi možda bile posljednja slamka spasa.
Spreman si prodati sve što imaš samo da tvoje dijete, majka, otac, muž, žena…voljena osoba živi.
Tako danas otac čiji sin boluje čuje za Isusa. Dolazi hrabro pred Isusa i moli za svoje dijete. A Isus kao da pušta hladan tuš kad kaže – Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!
Nije Isus mislio loše koliko god se na prvu činio hladan Isusov odgovor. Prisjeti se da često Isus u evanđeljima kaže – Idi, vjera te tvoja spasila. Ili Neka ti bude kako si vjerovao. Isus samo traži vjeru od čovjeka jer kad bi imali vjere koliko je gorušičino zrno i gore bismo mogli premještati.
Razumijem te da je teško imati vjeru kad izgleda da je sve protiv tebe. Zato danas Isus kaže ocu – Idi, sin tvoj živi. Očeva molitva za dijete promijenila je njegovo srce i učinila ga je vjernikom.
Znam možeš me pitati,a što je sa svom onom djecom i ljudima za koje su iskreno molili pa su opet svejedno umrli? Zašto Bog nije čuo suze tih ljudi koji su sigurno bili iskreni… Čuo je i njihove molitve. I ti ljudi žive ali ne među nama. Zato hodamo prema Uskrsu u ovoj korizmi jer naš život nije samo za ovaj svijet već i za vječnost. Praznina nekad ostane ali srce i duh bi trebali biti puni jer i umrli žive i mole za nas, a svojom patnjom su sigurno ojačali naš život i učinili nas malo boljim ljudima.
(www.icv.hr, foto: pixabay)
