Jeste li već posjetili Kalvariju u Voćinu, koja kroz 14 postaja križnog puta na obroncima Papuka u blizini Bazilike Gospe Voćinske spremno dočekuje vjernike i putnike namjernike?
Do Kalvarije, duge oko 1400 metara, dolazi se cestom u blizini Svetišta. Najviša postaja, Isusova smrt na križu (XII.), nalazi se na najvišoj točki, na 288 metara nadmorske visine, s koje se, kao i sa brojnih drugih postaja, vidi ne samo Voćin, već i cijela okolica. Trasa pak vjernike opet vraća na početak – do Bazilike i time zaokružuje svojevrsno tjelesno i duhovno „putovanje“ kroz koje se prolazi u molitvi i sabranosti.

Trasa Kalvarije uklopljena je u prirodan ambijent, omogućujući vjernicima i posjetiteljima svojevrstan odmak od svakodnevnice, kao i mirno promišljanje o posljednjim satima Isusova života, u kontekstu vlastitog.

Postaje čine križevi od drveta, a Isusovu muku, smrt i uskrsnuće „pričaju“ odljevi u kamenoj prašini.

Sve navedeno predstavlja tek prvu fazu projekta voćinske Kalvarije, koja će se s godinama mijenjati do svoje završne realizacije i oblika, kaže nam vlč. Ivan Ereiz, župnik župe Pohoda Blažene Djevice Marije, rektor Bazilike i Svetišta Gospe Voćinske.

KALVARIJA UTKANA U POVIJEST VOĆINA

-Kalvarija je na neki način, kao brdo, oduvijek bila zanimljiva točka Voćina. Na temelju arhivskih zapisa, starih karata i iz sjećanja naroda, područje u blizini Bazilike, to „manje brdo“ (288 m), u odnosu na veće, tzv. Turski grad (300 m), oduvijek je nosilo naziv Kalvarija, iako do sada nije zaživjelo u ovom obliku.

Zato smo, kada se prije nekoliko godina rodila ideja voćinske Kalvarije, odlučili da „Kalvariju“ zaista i pretvorimo u pravi križni put te smo uz pomoć arhitekta Josipa Ledića iz Travnika, kao i uz veliku podršku tadašnjeg biskupa msgr. dr. Antuna Škvorčevića i načelnika Predraga Filića krenuli u osmišljavanje, a potom i infrastrukturne radove na samoj trasi – objašnjava vlč. Ereiz.

Gotovo kilometar i pol trase planirane u prirodi bilo je u znaku gustog raslinja, šume i zapuštenog prostora koji je trebalo raskrčiti, očistiti i pripremiti za stazu i postaje. Pune dvije godine vjernici, tvrtke i brojni dobročinitelji davali su svoj obol u nastanku ove, prve faze križnog puta, koja će se tijekom godina mijenjati, do svog konačnog oblika.

Prije mjesec dana Kalvarija je „otvorena“ kako bi već ove korizme vjernici mogli sudjelovati na pobožnosti Križnog puta, promišljati o Isusovom trpljenju i muci, ali i iskoristiti ovu prekrasnu „duhovnu oazu“ za trenutke sabiranja svoga života.

Marija Lovrenc, ustupljena fotografija

Na prvom križnom putu, koji je 9. ožujka predvodio požeški biskup msgr. Ivo Martinović, sudjelovalo je oko dvije tisuće ljudi, od djece do umirovljenika, prolazeći trasom, uživajući u pogledu, posvećujući se molitvi i pokori.

-Kada smo osmišljavali ovaj prostor voćinske Kalvarije, vodili smo se s tri okosnice i glavnom željom: da bude jedinstvena u ovom dijelu Europe.

Prva okosnica nam je priroda. Osmišljavajući trasu, željeli smo je povezati s ljepotama Papuka, kao i biljnim svijetom koji povezuje i našu Baziliku, a u čijem je dvorištu mnoštvo vrsta biljaka, cvijeća i drveća – mali arboretum. Kako bismo to ostvarili, bilo je važno zadržati autentičan položaj Kalvarije u prostoru, u prirodi i sačuvati ga od pretjerane „betonizacije“. Zato je trasa napravljena od sitnog kamena, nije popločena, a u budućnosti biti će omeđena kamenim zidićima – ističe vlč. Ereiz.

AUTENTIČNOST I ZAJEDNIŠTVO

Voćinska Kalvarija želi donijeti i autentičnost ovom pokorničkom i hodočasničkom prostoru, pa će kameni zidići biti izrađeni od različitih vrsta kamena iz različitih kamenoloma, kako bi se dobio čitav spektar boja koje će hodočasnike i molitelje na svoj način uvoditi u mučne i teške trenutke Isusove muke, kao i ljepotu i blistavilo Isusova Uskrsnuća.

-U zidiće želimo implementirati sve vrste kamena Slavonije, predstavljajući sve naše hodočasnike koje u ovo Svetište dolaze sa svih strana Požeške biskupije, ali i cijele Slavonije. Ujedno, ovime želimo pokazati i geološko bogatstvo našeg područja i istaknuti ljepotu koja se ponekad krije u jednostavnosti i prirodnosti. To bi bila ujedno i druga nit vodilja u osmišljavanju ovog projekta.
Nadalje, ova staza osmišljena je tako da oni koji njome prolaze mogu i fizički osjetiti određeni napor i težinu, ali bez prevelike zahtjevnosti.

Najviša točka je na 288 metara nadmorske visine, XII. postaja, donosi tri križa, Isusov i dvojice razbojnika, do kojih treba doći blagim usponom. Gotovo sve postaje omogućuju pogled na panoramu sa svih strana, osobito na Svetište, trajnu poveznicu s Kalvarijom.

Marija Lovrenc, ustupljene fotografije

U nastavku križnog puta, slijedi XIII. postaja – „Isusa polažu u grob“, koji će u budućnosti biti uklopljen u kamenu stijenu, dok će Isusovo uskrsnuće, završna postaja nakon križnog puta, biti postavljena na mjestu koje će se vidjeti sa svih prilaznih cesta u Voćin – najavljuje vlč. Ereiz.

Ono što voćinsku Kalvariju čini posebnom je temeljno planiranje, kao i spremnost na dugoročno oblikovanje i stvaranje konačne forme. Znatna financijska sredstva, ali i ozbiljnost kojom se prišlo trećoj odrednici Kalvarije nameću potrebu da se izgradnja odvija po fazama.

Naime, trenutni drveni križevi i ploče u kamenoj prašini u budućnosti će biti zamijenjeni dragocjenim umjetničkim skulpturama. Izlijevane u bronci, ostat će trajni svjedoci ovog vremena za nove generacije, ali i pozicioniranju voćinskog Svetišta kao dragocjene točke hrvatske moderne i suvremene umjetnosti.

IZVAN KLASIČNIH OKVIRA

-Naša Kalvarija je projekt u kojem smo željeli odstupiti od klasičnih okvira i upustiti se u izazov koji će trajati niz godina. Već sada smo u komunikaciji s brojnim umjetnicima koji će svojim radovima već voćinsku Kalvariju, pretvoriti u snažnu i kulturnu točku ovog dijela Hrvatske. Zamišljeno je da se postaje realiziraju kroz kipove u stvarnoj veličini, koji će trebati izraziti puninu samog događaja na postaji: kroz izraz lica, pokret ruku i nogu, položaj tijela, trebat će dočarati Isusov životni govor o ljubavi, boli, žrtvi, predanju, pokajanju, smrti, milosrđu…

Kipovi pritom moraju stvoriti skladnu cjelinu s prirodom, ali i dašak suvremene umjetnosti u prostor. Zato govorimo o dugoročnom planu, a koji će ovisiti o financijskim sredstvima – opisuje vlč. Ereiz.

I sam ulaz na Kalvariju dobit će konačnu formu u budućnosti; ondje će se nalaziti prostor koji će biti namijenjen za skulpturu „Posljednje večere“, prostor za ispovijed prilikom hodočašća, tu je predviđen i prostor za izložbe i razne susrete, kao i prostor za paljenje svijeća.

„UGRADILI SEBE“ U KRIŽNI PUT

-U prvoj fazi bilo je važno omogućiti korištenje Kalvarije kao dodatnog duhovnog sadržaja u korizmi, što se pokazalo potrebnim, s obzirom na odaziv vjernika. Također, cilj je bio senzibilizirati zajednicu da Kalvariju dožive kao svoju oazu mira.

Brojne radne akcije i angažman vjernika, župljana i dobročinitelja, koji su uložili svoje vrijeme, sredstva i resurse, svjedoče o zajedničkom doprinosu ovom projektu, a koji su prihvatili kao „svoj“ i samim tim se u njega „ugradili“. Kalvarija već sada postaje ne samo vizualni simbol Voćina, već i priča o zajedništvu i duhovnom povezivanju, što daje poticaj za nastavak daljnjeg rada i nadu za nastavak– zaključuje vlč. Ereiz.

Kalvarija je „otvorena“ svih sedam dana u tjednu i zove vjernike i turiste namjernike da otkriju njene prirodne i nematerijalne ljepote, ali i same sebe kroz promišljanje o Isusovoj muci, u miru i tišini.

Poseban doživljaj vjernike očekuje 12. travnja, kada će na Kalvariji biti uprizorena Isusova muka. Uprizorenje će izvesti članovi Udruge “Stepinčeva oaza mira” iz Zaprešića. Program započinje na vanjskom oltarnom prostoru u 15 sati te prolazi Voćinom, a završava na Kalvariji i stvarnom „raspeću“ Isusa.

(icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc, Bazilika Gospe Voćinske)