Jučer (srijeda) u Virovitici je, kao i u više od trideset drugih gradova u Hrvatskoj, počela kampanja Inicijative „40 dana za život“. Molitelji će do 1. studenog, u periodu od 7 sati do 19 sati ispred virovitičke Opće bolnice na miroljubiv način – molitvom, sudjelovati u ovoj poznatoj pro-life inicijativi i inicijativi za zaustavljanje abortusa.

Tim povodom odlučili smo razgovarati s članovima Inicijative „40 dana za život“ s virovitičkog područja, kako bismo saznali više o tome što predstavlja i koje sve aktivnosti provode.

ŠTO JE INICIJATIVA „40 DANA ZA ŽIVOT“ ?

Inicijativa „40 dana za život“ je ekumensko-molitvena pro-life inicijativa, a posredno i inicijativa za zaustavljanje abortusa koja je osnovana 2004. godine u Americi, a u Hrvatskoj je pokrenuta deset godina kasnije.  Do sada je u njoj službeno sudjelovalo milijun ljudi iz 61 zemlje. U Hrvatskoj u Inicijativi sudjeluje preko 10 000 ljudi u 35 hrvatskih gradova. Virovitica je jedan od njih.

Sama Inicijativa sastoji se od tri elementa: posta i molitve, miroljubivog bdijenja pred bolnicom i osvješćivanja lokalne zajednice o problemu abortusa. Iako je molitveno bdijenje možda najvidljiviji element s kojim je javnost danas upoznata, Inicijativa provodi i niz drugih aktivnosti kojima pomaže obiteljima, trudnicama, mladima: organizira predavanja, savjetovališta, tribine.

Prema podatcima koje Inicijativa danas navodi, u svijetu je dosad spašeno 17 226 života, a u Hrvatskoj 64, za koje se zna. U Inicijativi su danas i brojni liječnici ginekolozi, koji su za svog radnog vijeka radili upravo pobačaje, kao i žene i majke koje kroz molitvu i priču o vlastitom iskustvu danas žele druge trudnice sačuvati od posljedica koje su i same pretrpjele.

Prema službenim podatcima Inicijative, do sada je u svijetu zatvoreno 107 klinika za pobačaje, jedna bivša klinika za pobačaj je postala Centar za život. Inicijativa kroz niz aktivnosti i putem stručnjaka iz domene medicine, psihologije i drugih grana pomaže ženama koje su pobacile, obiteljima koje traže pomoć u liječenju posljedica abortusa, parovima koji ne mogu imati djecu, pomažu trudnicama koje su ostavili partneri i obitelj te kroz niz duhovnih i sportskih aktivnosti promiču važnost sačuvanja života od samog začeća.

ZA KORJENITU PROMJENU DRUŠTVA

Jedan od članova Inicijative je i virovitički vjeroučitelj Goran Friederich, suprug i otac petero djece. On ističe kako bi se sama Inicijativa mogla opisati kao molitvena borba protiv „kulture smrti“, s ciljem korjenite promjene društva koje danas karakteriziraju hedonizam, neodgovornost, bijeg od braka i djece, težnja za karijerizmom, materijalizam i otuđenost.

–Vrijednosti su danas izokrenute i javlja se mržnja prema onim temeljnim ljudskim vrijednostima koje su bile temeljene na kršćanstvu. Pro-life stavlja naglasak na drugu dimenziju, u kojoj je jedna od temeljnih stvari odnos prema životu. Sve to zahtjeva duboko razumijevanje o uzroku ovakvog stanja i nužno je traženje duhovnih temelja koje smo izgubili. U biti je to povratak osnovama, kao što su sakrament braka, samopožrtvovna ljubav i obitelj kao temeljna stanica života i to kroz molitvu i konkretna djela  – ističe G. Friedrich.

foto: ilustracija, pixabay.com

Iako se molitelji ispred bolnica izmjenjuju po točnom rasporedu, u trajanju od sat i pol, u Inicijativi mogu sudjelovati i svi oni koji ne mogu ili se ne usude javno stati pred druge i moliti na ovu posebnu nakanu. Mogu moliti i postiti od kuće, od krunice, uobičajenih molitava, do osobnih molitvi, objašnjava G. Friedrich. Javni istup zapravo je najhrabriji čin, budući da molitelji nekad budu i metom nerazumijevanja, dobacivanja, izrugivanja.

-Svima nama trebalo je hrabrosti da dođemo i stanemo pred bolnicu, no kad jednom ondje prođete svoj red, tih sat i pol, kad iskusite tu molitvu i osjetite se kao vojnik stražar jer zastupate one koji sebe ne mogu zastupati, onda sve ima smisla. Koliko puta su nam ljudi prišli, s jednostavnom željom povjeriti nam se, porazgovarati. Vjerujem da je svatko tko je ondje proveo neko vrijeme u molitvi sam iskusio velike duhovne plodove, uz one koje nikada nećemo saznati jer su namijenjeni drugima – ističe G. Friedrich.

MOLITVA U JAVNOSTI

Jedan od onih koji tijekom kampanje za nerođene već treću godinu zaredom moli pred ulazom u bolnicu je i Perica Mihaljević, profesor klavira u Glazbenoj školi Jana Vlašimskog u Virovitici. On s obitelji također zna koju snagu nosi zajednička, obiteljska molitva kod kuće, pa se, kaže, za spas života odlučio i na molitvu u javnosti. – Za mene je to zapravo jednostavno pitanje: molitva kao borba dobra protiv zla, protiv smrti. No kad sam prvi put trebao doći, imao sam tremu. Razmišljao sam, bit ću vam iskren, što će biti, ako mi nešto doleti u glavu, jer i to su prošli molitelji u nekim drugim mjestima.

Kod nas to, naravno, nije bio slučaj. No dojmilo me se nešto drugo. Kako sam čitao na Brailleovom pismu, u jednom trenu do mene je došao jedan mladić i ubacio novac u kutiju za donacije. Valjda je mislio da prosim, budući da sam slijep. No ja sam pomislio: ako je netko, umjesto da si kupi sendvič, taj dan odlučio taj novac dati nekome u potrebi, onda i ta gesta pokazuje da sve ovo ima smisla. Zahvalio sam i nastavio moliti – ispričao je Perica Mihaljević koji će i tijekom ove kampanje moliti za svu nerođenu djecu, kaže, kao i za trudnice, žene i majke, supružnike i obitelji.

UMJESTO ABORTUSA, ČETIRI PREKRASNA ŽIVOTA

A tko su osobe u potrebi? Članica Inicijative Marica Domokuš kaže kako Inicijativa danas provodi niz programa za sve generacije. Jedan je Tim za trudnice, koji pruža duhovnu, psihološku i financijsku podršku majkama koje, pritisnute različitim razlozima, razmišljaju o abortusu kao „rješenju problema“. Od 2015. godine, otkako je u Virovitici osnovana Inicijativa, članovi znaju za četiri konkretna života s našeg područja koja su sačuvana.

Danas su sretna djeca blagoslov svojim obiteljima, no u jednom trenu, majke su, pod pritiskom okolnosti ili partnera, razmišljale o tome da ih pobace, kaže M. Domokuš.

– U dva slučaja riječ je bila o mladim trudnicama. I same su došle iz obitelji koje teško žive. Mladići su ih ostavili, nisu htjeli preuzeti odgovornost za dijete.  Roditeljima je također bilo teško. Puno smo razgovarali s njima, bili smo uz njih, pomagali smo i materijalno, kroz drva za zimu, a kad se dijete rodilo, odnijeli smo svu opremu, sve što smo mogli da mladoj majci olakšamo i pomognemo, da je podržimo jer je odabrala život i bila tako hrabra u svojoj odluci – kaže M. Domokuš.

U druga dva slučaja, sjeća se, bila je riječ o ženama koje su već imale djecu, a treće, odnosno, peto, nije bilo u planu. U ovim slučajevima, abortus je bilo nešto što je više zagovarao otac, nego sama majka, kaže M. Domokuš, pa su puno razgovarali i s jednima i drugima, a podršku u jednom od tih slučajeva, majci je dala i jedna liječnica, koja je s njom bila do kraja.

– Kada danas vidite te obitelji, tu dječicu, onda je jasno zašto sve ovo ima smisla. Majkama je trebalo samo malo podrške, bilo kroz razgovor, molitvu, bilo kroz konkretnu materijalnu pomoć. Trebale su nekoga da im bude snaga u odluci da spase taj nov život. Zato smo tu – kaže M. Domokuš koja kaže kako su i danas čvrsto povezani s tim obiteljima. Inicijativa pomaže i supružnicima koji se bore s posljedicama pobačaja – bilo spontanog, bilo namjernog, kroz dva posebno osmišljena programa. Majke i očevi zasebno prolaze program kroz koji, kako kaže M. Domokuš, pronalaze razumijevanje bez osuđivanja, mir i oprost i tako dođu do olakšanja koje ponekad traže i godinama. (www.icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc, ilustracija: pixabay.com)