Korizma je povlašteno vrijeme kada napokon odlučimo, sukladno Isusovoj želji, razotkrivati svoja zla djela, to jest kada želimo doći na čistac glede sebe i svojih djela. Isus želi da se susretnemo i sa svojom tamnom stranom, koju svaki od nas ima i nosi u sebi, a ne voli je nikome priopćiti. A poseban problem postaje ako mi svoju tamnu stranu, umjesto da je izložimo Isusu, skrivamo i ne želimo s njime tražiti kako ju osvijetliti i razriješiti. Problem postaje kad ne želimo svoje slabosti i poroke, grijehe i zla, s Isusom raščišćavati, već ih gomilamo u duši, ne želeći priznati da time stavljamo sebi breme na leđa ili omču oko vrata.
Korizma je vrijeme kada priznajemo sva svoja djela koja skrivamo od Božjega svjetla, te ih se uz njegovu pomoć odričemo i obnavljamo vlastiti život. U protivnom, ako se ne potrudimo oko toga, završit ćemo da će naša zla djela utjecati na naše stavove, te ćemo zbog njih bježati od svjetlosti, kako veli sam Krist. Ako se ne potrudimo pripadati Bogu i izložiti dušu njegovu svjetlu, zlo koje činimo uvjetovat će nas da izljubimo tamu samo kako bismo se zaštitili, to jest kako ne bismo dopustili da se razotkriju naša zla djela.
Isus nas upravo zato poziva da sagledamo najprije čudesna Božja djela, te da ih doživimo kao istinska djela onoga što jest. Njegova su djela prethodila i prethode svim našim djelima kao uzor i model koji oblikuje naše djelovanje. U Božjim djelima crpimo snagu mijenjati sebe i svoja djela. A jer je Bog svjetlo i jer sve što čini, čini u ljubavi, pomažući nam živjeti u svjetlu i ljubavi. Od njega nam dolazi snaga razotkriti samoga sebe i dobro pretresti vlastita djela, odbacujući sve što nije Boga dostojno, te se potpuno okrećući Božjem svjetlu. Nakon toga od njega nam dolazi i snaga za djela vjere, to jest potpunog prihvaćanja Boga i njegovih djela u svome životu. I naposljetku, od njega nam dolazi i dar da sami sebe u ljubavi predajemo za spasenje drugih, kao što je učinio i sam Bog dajući svoga Sina, što postaje najveće djelo Božje koje možemo izvršiti sukladno njegovoj svetoj volji.
Iskoristimo stoga vrijeme korizme kao vrijeme poniznog razmatranja vlastitih djela pročišćavajući ih od sjena zla i natruha grijeha. Bog nas je pozvao u život u potpunoj svijesti o sebi, a tu svijest stječemo živeći u svjetlosti. To je proces razotkrivanja samoga sebe Bogu, što je neophodan proces za svakoga tko želi živjeti čisto, snažno i nepristrano, te izbjeći konačnoj osudi Božjega suda. Samo polazeći od njegove svjetlosti čistimo dušu i osposobljujemo se za ispravna spasenjska djela. Samo ako živimo u svjetlosti Božjoj svjesni smo sebe, te nam i djela mogu biti dobra i zaslužna jer su u Bogu učinjena.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)
