Danas je Martinje, blagdan svetog Martina, biskupa. Martin nosi ime koje je umanjenica imena rimskog boga rata Marsa. Rođen je u Panoniji 316. godine kao sin roditelja čije se podrijetlo veže uz sjevernu Italiju ili čak uz naše krajeve Ilirika. Činjenica je da mu je otac, koji je kasnije postao tribunom, bio u sastavu rimske vojske uvelike odredila Martinov životni put.
Premda tako daleko u vremenu sv. Martin nam je blizu po životopisu sjajnog Sulpicija Svera. Od njega saznajemo da je ovaj budući svetac imao djetinjstvo prožeto klasičnim obrazovanjem, a taj je početak morao ostati nedovršenim kada je postao vojnikom u Paviji. U tom se ozračju Rimskog carstva susreće s kršćanstvom koje je tek postalo javno priznatom religijom.
Sveti Marti je obraćenik s poganstva koji je dobro poznavao poganski kult, vjerovanja, bogove i svu nepomirljivost toga vjerovanja s kršćanskim Bogom Isusa Krista. Ne znamo od koga upoznaje kršćanstvo; jesu li to bili kolege u vojsci, prijatelji njegovih roditelja ili je to bilo uzorno ponašanje kršćana.
S 15 godina imao je zacrtanu vojničku karijeru i otac ga prisiljava na prisegu caru u najranijoj mogućoj dobi prema tadašnjem zakonu.
Martin jednom prilikom susreće polugolog siromaha te ga zaogrće polovicom svojeg plašta. Ta scena sažima dobrotu i pozornost ovoga sveca i na sve što je nezaštićeno, ponizno, bijedno i potrebito pomoći. Bilo je to vjerojatno 338. godine, a iduće se godine krsti.
Teško je reći koliko dugo ostaje u vojnoj službi, ali se jasno vidi da je i nakon sakramenta prosvjetljenja živio više kao redovnik nego kao vojnik, teško pomirujući svoj način razmišljanja sa zahtjevima rimske vojske. Uz sve teškoće ipak u 40. godini postaje redovnik.
Ovaj svetac bio je često na meti pogana i Arijevih pristaša, progonjen upravo zbog svojega žara u evangelizaciji mnogobožaca. Godine 371. postaje biskupom u Toursu, sačuvavši karakteristike koje obično nisu resile biskupe njegova doba. Jedna od tih je obilazak najsiromašnijih. Shvaćao je da nepoučenost klera uzrokuje skretanje u raznovrsna krivovjerja te se zauzima za školovanje svećenika. Gajio je skromnost, siromaštvo, solidarnost, asketski život i molitvu.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)
