Voljeti nekoga znači nekome dati do znanja da se na tebe može osloniti, da ga ti u mislima nećeš nikada povrijediti, da nemaš u mislima ništa protiv njega. Drugo, da ga riječima nećeš povrijediti.

Treće, da ga svojim djelima nikad nećeš povrijediti, nego biti tu za njega.
Da on kraj tebe može imati miran život i sigurnu budućnost. Da se uvijek može na tebe osloniti. Da ga ti nikada nećeš osuditi.

Kada ga svi osude, da ćeš ti pred Isusom reći: Isuse, ja želim da ovaj čovjek dođe u nebo.
Dati mu do znanja da je lijepo što on postoji, to znači voljeti čovjeka.

Dati mu do znanja, da unatoč svega negativnog što ima u sebi, unatoč toga ti si na njegovoj strani, jer ga razumiješ i poštuješ.

Mi obično mislimo da voljeti znači imati neke osjećaje – ima li lijepi stas, kosu. To nije to.
Ljubav počinje tamo gdje svi osjećaji za nekoga prestaju.
Tad ga voliš.

Ljubav počinje tamo gdje je netko užasno težak.
Ljubiti ne znači očekivati da te netko voli. Ne, nego ljubiti znači da ti njega voliš.
Time što ga voliš, omogućuješ da i on tebe počinje voljeti.

Ti postaješ vrata za nebo tim ljudima koje voliš, jer si spojen s Bogom, a Bog je ljubav.
Jer njima dopuštaš da te ne mogu baš ničim povrijediti.

Dostojevski je to lijepo rekao: Brate, ti ne možeš više ništa učiniti da te ja ne volim.
Ja ću te uvijek voljeti.

Ti ništa ne možeš učiniti da te ja prestanem voljeti. To znači ljubiti nekoga.
Nije važno trpiš li ovdje, nije važno što moraš podnijeti, nego samo jedno je važno, voliš li ti čovjeka, voliš li ti sebe, jesi li dovoljno pametan da vidiš, ovdje se ništa ne može imati…
Ovdje je samo jedno važno: činiti dobro čovjeku, voljeti čovjeka, protiv nikoga ništa ne imati.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)