Građanska godina završava s 31. prosinca. Građanska se godina ne pokazuje osobitim u svojoj liturgiji, ali ljudi ipak imaju potrebu Staru godinu zaključivati ne samo alkoholom i vatrometom, nego i pred Bogom povlačeći bilancu, što je protekla godina donijela, što je u njoj izraslo. Želja je da se Stara godina dogodi u duhu smotre, zahvaljujući Bogu za ono što je uspjelo, što nam je darovano i stavljajući pred Boga ono nesavršeno, čak grješno, da on u svome milosrđu dokine. Gledajući na prošlost zahvalno pred Bogom, ona ne teče tek tako mimo nas, nego postaje dio nas, nalik godu oblikovanu u našem stablu. Osjećamo što je tu u nama izraslo, gdje nas je Bog doveo, gdje nas je anđeo čuvar pratio i gdje se u nama pojavilo novo. Meditirajući o protekloj godini više se približavamo tajni našega života. Tu, u promatranju konkretnih doživljaja, osjećamo tko smo zapravo i što u biti pripada nama.

Kad o ponoći zazvoni veliko zvano samostanske crkve i naznači smjenu godina, u srce se tada javi čežnja da Bog blagoslovi novu godinu, da ona bude bolja od stare, da možemo još jednom započeti iznova i činiti dobro sve ono što u posljednjoj godini nije uspjelo.

Slavimo mijenu godine. U nama se nešto pokreće, preobražava. Svatko se preobražava u novoga čovjeka. I svatko se smije nadati da će krenuti kao novi čovjek, da ono što je u protekloj godini bio teret sada neće više biti jer misli da će nova godina biti bolja.

Pouzdaj se u to da će te dobra Božja ruka u novoj godini nositi i voditi, da će Božja naklonost sve što je u sebi izvrnuto i isprepleteno, što u tebi sprječava rijeku života, okrenuti, razmrsiti.
Okreni se sebi i vjeruj procesu preobrazbe u sebi. Ti ćeš se u novoj godini preobrazit. Sve više i više ćeš urastati u izvornu sliku koju je Bog o tebi načinio. I živjet ćeš skladno i autentično.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)