Premalo pazimo na sasvim jednostavne stvari života,
na sasvim obične činjenice svakoga dana.
One ne izgledaju velike upravo zato jer su tako obične:
ujutro ustati i uvečer poći spavati;
zajednički jesti, biti zajedno s rodbinom, prijateljima;
učiniti nešto čemu će se drugi veseliti.
Sve to, samo ako se malo više na to pazi,
može postati doživljaj koji usrećuje.

Moramo imati više smisla za te jednostavne stvari,
koje su zapravo po sebi razumljive:
za srdačnost, za naklonost prema bližnjemu,
za brigu oko ljudi koji nas trebaju.
Pažnja za male stvari može biti tako važna
zato što se u nju može uložiti toliko ljubavi.
Zašto ne možeš biti oduševljen djecom koja se igraju?
Djeca mogu mudrijaše izbaciti iz takta
i pokazati da u životu ne mora sve biti problem.
Jednostavne stvari – to je taj obični život svakoga dana,
život s radostima i zasićenošću, s nadama i razočaranjima,
kako ih svatko doživljava.
Jednostavne stvari predavati dalje – to su jednostavni
znakovi privrženosti ljudima u našoj blizini.
Možda neznatne, ali jako djelotvorne geste
koje čine da sunce sja svaki dan iznova.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)