Lijepo je znati reći hvala. Ta jednostavna riječ u sebi nosi veliko bogatstvo ljudskog srca i sposobna je stvarati čudesa svaki dan. Za neizmjerno mnogo toga trebamo reći hvala mnogima oko nas koji nas vole, koji nam pomažu, koji su uz nas i u radosti i u žalosti.

Treba od srca reći hvala skrbnom i dobrom mužu i ocu koji se toliko trudi za dobro svoje obitelji. Hvala pripada nesebičnoj i samoprijegornoj ženi i majci koja se sva razdaje u ljubavi za svoje. Hvala treba reći i sijedom starcu i nemoćnoj starici za svaku lijepu riječ koja je plod životnog iskustva. Hvala treba reći i mladiću i djevojci, sinu i kćeri za svaku njihovu dobru gestu koju su iskazali drugima. Ako kažemo hvala i malom djetetu, makar to bilo i za sitnicu, izgrađujemo njegovu plemenitost, pomažemo mu da postane dobar čovjek.

I mogli bismo još mnogo toga nabrajati zašto i kome bismo trebali reći hvala. Sigurno bi tu trebalo spomenuti život, zdravlje, tako divan svijet, tolike drage osobe, toliko vrijednih i odgovornih ljudi koje možda i ne poznajemo, a oni se svojim radom brinu za našu bezbrižnost, sigurnost. Hvala se ne može zamijeniti plaćanjem. Hvala je uvijek odraz ljubavi, zadovoljstva, sreće i mira.

Riječ hvala preobražava ljude, čini ih boljima. Riječ hvala uvijek je blagoslov koji primamo od Boga i dijelimo ga s drugima. I zato uvijek reci – hvala!

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)