Kako je lijepo kada nekome iskažemo priznanje. Priznanje mora biti izraženo: Dobro si učinio! Dobro ti je uspjelo! Hvala, da si to učinio! Lijepo je, kako si to oblikovao! Hvala, za dobre ocjene u tvojoj svjedodžbi. Svima nam je životno potrebno priznanje. Kako je loše za dijete, ako ga se stalno kritizira. Ako ništa nije u redu, ništa nije pravo. Kako je teško u prijateljstvu ili u braku, ako ništa ne odgovara, ako nema priznanja i poštovanja.

Kako je dobro da  jedni drugima izrazimo  poštovanje, uistinu to je nešto najljepše što možemo jedni drugima darovati. To nas uzvisuje, ohrabruje i raduje da idemo dalje, da tako nastavimo činiti.  Isus nam sada kaže: “Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima, tj. javno!” Kada molite, postite, i dajete milostinju, ne pokazujte to pred drugima (Mt 6,16 sl.). Je li Isus protiv priznanja? Želi li on to izreći? A kratko prije toga u govoru  na Gori je rekao: “Neka ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega na nebesima”.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)