I kada nam nisu pred očima, ako su ostavili iza sebe otiske prsta kao tragove, ljude se može s lakoćom, nedvojbeno i znanstveno, raspoznavati i razlikovati. Jer ne postoje, naime, na svijetu dva čovjeka s istim otiscima papilarnih linija prstiju.

Osim toga. taj oblik linija trajan je od rođenja sve do raspadanja kože.
Ali, ako iza sebe ostavljamo samo ljudske tragove, onda nam ne preostaju nego podjele i razlike, jer nas naša ljudskost sama po sebi i slaboj naravi više razjedinjuje nego spaja.
No, ukoliko vjerujemo da je u našem otisku ostao utisnuti i otisak svetoga Božjeg Prsta, onda u svakom našem otisku postoji i crta zajedništva svojstvena svakom čovjeku kao Božjem stvorenju i djetetu.

Iz važnosti upravo te crte izvire za ljude osjećaj bratstva i snažna obveza zajedništva. Te stoga kad se trudimo živjeti božanski uzvišeno, onda iza sebe ostavljamo ne samo ljudske tragove, već i otiske Božje ljubavi. Po njima postaje vidljiv Nevidljivi koji je utisnuo prstom svoje ruke istovjetne tragove u naš život, po kojima se raspoznaje sve ono što ljude povezuje, sve što im je sveto i od zajedničke važnosti.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)