Znate li tko je napisao jednu od najdražih marijanskih molitvi „,Zdravo, Kraljice“?
Napisao ju je blaženi Herman iz Reichenaua. Rođen je kao osoba s invaliditetom pa su ga roditelji 1020. godine uputili na školovanje u benediktinski samostan Reichenau, na Bodenskom jezeru.
Hermann je bio čudesan. U vrijeme opata Berna (1008. – 1048.) primio je temeljitu i za ono doba svestranu izobrazbu. Unatoč poteškoćama studirao je teologiju, matematiku, astronomiju, glazbu, latinski, grčki i arapski jezik. Cijeli život bio je vezan uz stolicu nosiljku. Tjelesno oduzet, duševno je bio izvanredno obogaćen pa se uspješno bavio raznim znanostima i umijećima. I sam je kao takav postao redovnik, položio redovničke zavjete, a 1043. zaređen je za svećenika.
Nazvan je ‘čudom stoljeća’. Svi su ga hvalili kao strpljivog, ljubaznog, poslušnog, mudrog i marljivog redovnika, koji je sam sebe uvijek smatrao grešnim čovjekom i ozbiljno se pripremao za smrt.
Hermann je pisao ljetopise ili kronike, pjesme svjetovne i crkvene tematike, životopise svetaca te rasprave iz matematike, glazbe i astronomije. Kad je pred kraj života oslijepio, posvetio se skladanju i pisanju antifona i himana.
Iako nije mogao ni hodati ni normalno pisati, a jedva je i govorio, taj svestrani, genijalni čovjek ostavio je za sobom tako bogatu spisateljsku i znanstvenu ostavštinu da je nazvan ,,miraculum saeculi“ (,,čudom stoljeća“), a zbog marijanskih himni i ,,marijanskim naučiteljem“.
Preminuo je u samostanu Reichenau 24. rujna 1054. godine, a pokopan je u Altshausenu (okrug Ravensburg, Baden-Wilrttemberg), na očevu imanju. Blaženim ga je 1863. godine proglasio papa Pio IX.
Od njega potječe molitva ,,Zdravo, Kraljice“ i tu molitvu, na današnji dan Gospodnji, molimo ovoga jutra:
„Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše zdravo.
K tebi vapimo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, odvjetnice naša, one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.“
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)