Svaki je čovjek jedinstven, poseban. Ima svoje sklonosti i nagnuća, svoje pozitivne i negativne strane. Svaki čovjek ima svoj životni potencijal, rekli bismo ima svoje talente, darove kojima može obogatiti druge i svijet. Upravo da razvije svoju jedinstvenost, svaki čovjek – ako to biblijski promatramo – ima svoj poziv i poslanje.

Poziv bismo mogli opisati kao čovjekovu odluku da u određenom zvanju provede svoj život. Možemo tako razlikovati poziv majke, oca, ili poziv svećenika, učitelja, pravnika, novinara, mehaničara. Poziv je nešto što čovjek izabire primjereno svojoj ljudskoj naravi, primjereno svom afinitetu, svome sviđanju, recimo i tako, svojoj težnji za srećom. Pozivom čovjek izabire osnovni put svoga života jer misli da u njemu može ostvariti sebe samoga, može najviše osmisliti svoj život, a i koristiti drugima.

Poslanje je nešto drugo od poziva, iako su usko povezani. Nekada se za poslanje koristi riječ misija. Poslanje, prema vjerničkom iskustvu u Svetom pismu i u kršćanskoj povijesti, ili uopće vjerničkoj praksi, jest nešto što ulazi u sferu odnosa pojedinoga čovjeka i Boga. Biblija govori o pozivu, ali još više o poslanju. Bog od svakog čovjeka nenametljivo, ali ipak prepoznatljivo, pa i zahtjevno traži da izvrši njegovo poslanje, da izvrši svoju specifičnu zadaću primjereno pozivu kojeg je čovjek sam izabrao ili kojeg mu je Bog ponudio.
Krštenjem, vjerujemo mi kršćani, postajemo suobličeni Isusu. Krštenjem prihvaćamo ne samo svoj poziv kršćanina, nego i posebno poslanje koje Bog u Isusu Kristu od nas traži. Možda se još nismo susreli sa sobom i pitanjem koje je moje osobno, konkretno poslanje u mom vremenu i prostoru.

Ne možemo dovoljno naglasiti koliko je u svako vrijeme, a tako i u naše važno da u odnosu s Bogom prepoznamo svoje poslanje. Ako ne otkrijemo ili ne prihvatimo poslanje koje nam Bog dariva, ostat ćemo u svojim pozivima nezadovoljni i prosječni, licemjerni ili lažni ljudi. Naravno, nijedno poslanje neće proći bez nevolja i muke, jer onaj u koga vjerujemo – Isus Krist – već je Ivanovim uranjanjem u vodu predoznačio stradanje i umiranje, ali i nepokolebljivu pouzdanost da se sreća života krije dublje od površine. Jednom riječju, naš je poziv biti kršćaninom, a naše poslanje je biti kršćaninom ne na tuđi, uobičajeni, nego na svoj vlastiti, osobni ljudski način obilježiti svoje obaveze, svoje odnose i svoje vrijeme. Biti autentični i prepoznatljivi, ni sa kim zamjenjivi i posve jasni nasljedovatelj Isusa Krista.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)