Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih je, najljepše je reći, svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli ,,tamo“, ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Doduše, u drugom i drugačijem načinu izražavanja. Zemaljski način međusobne povezanosti zamjenjuje molitva.

Takav način razgovora s pokojnicima je dublji, doživljeniji nego li je često bio u površnim i usputnim međusobnim odnosima za zemaljskog puta. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kada smo bili s njima ovdje na Zemlji, vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, palimo svijeće, uređujemo grobove, stojimo, sjećamo ih se i molimo!

Za zemaljskoga života nismo bili uvijek tako pažljivi. I nismo uvijek svijetlili jedni drugima. U svemu tomu, u ovim tako ljudski bliskim danima svi ljudi bivaju bliži s onima koji su na drugoj obali, ovdje međusobno, samima sebi i Bogu.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)