Subota i lijepo je biti blagoslov na današnji dan jedni drugima. Slušamo u Knjizi Brojeva tako lijep blagoslov: „Neka te blagoslovi Gospodin, neka te čuva. Neka te Gospodin licem svojim obasja i milostiv bude. Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese.“ (Br 6,24-26).

Tri puta spominje se Božje ime, a konačni cilj blagoslova je mir, to jest punina života. Mi vrlo često i previše olako mislimo da su samo neki pozvani blagoslivljati i da samo neki imaju tu moć.

Blagoslov je dio života, kako nas uči kršćanska tradicija. Svako naše djelovanje može imati početak s blagoslovom i biti zagrljeno blagoslovom. U prvom redu blagoslivljamo Boga. Prva riječ koju u nama nadahnjuje Duh je blagoslov i pohvala. Najprije trebamo blagoslivljati Božje ime za sve stvari, jer se on u njima svima objavljuje. I blagoslov izvire iz svjesnosti njegova pohoda koji nam otkriva njegovu ljubav prema nama i koji pobjeđuje svaki strah. Istodobno zazivamo njegov blagoslov i njegovu naklonost na ono što se spremamo činiti. Blagoslov djeluje kao slap, pada na nas ako ga izgovaramo.

No, mi smo zaboravili blagoslivljati i biti blagoslovljeni. Nije to dobro. Jer blagoslivljati znači željeti rast, uspjeh. Zazivanjem blagoslova pomažemo da netko raste, uspije, donese plod. Ako blagoslivljamo, znači da imamo pouzdanje u tajanstvenu Božju moć koja u svojoj tišini u nama djeluje, i tu moć možemo prenositi drugima. Blagoslivljanjem mi pokazujemo da smo ozbiljno shvatili dan, sebe i druge. Blagoslovom dajemo značenje svakom koraku, poslu, odnosu. Blagoslovom se oslanjamo na moć koju nam Bog želi dati za svaki trenutak, svaki korak, svaki posao i za svaki odnos, da za sve postanemo blagoslov.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)