Stara grčka mitološka priča govori o Narcisu na rubu zdenca što promatra zaljubljeno vlastiti lik koji se zavodnički zrcalio u vodi. Opijen sebeljubljem i zadivljen ljepotom bacio se potom u taj isti zdenac koji mu postade grobnicom.
Nakon njega svaki oholi sebeljubnik čini istu narcisoidnu pogrješku čekajući da se izbistri voda u zdencu kako bi nastavio tamo gdje je stao Narcis, ne vodeći računa da će i sam skončati istom ‘slatkom’ smrću kao “žrtva svoga bistrog lika u vodi“.
No učeći nas bježati od napasti sebeljublja, naš Učitelj nas poziva radije da se zagledamo u vode krsnog zdenca koje je on posvetio svojim krštenjem i silaskom u vode Jordana.
U krsnom zdencu se neće stoga zrcaliti sebeljubni ljudski lik, nego će milost Božja učiniti da nam se u bistroj vodi ukaže sveti i božanski lik Gospodinov. A ovaj milosni zdenac nije uzrok bijedne smrtni sebeljubnika, nego izvor novoga života djece Božje po uzoru na sinovstvo ljubljenoga Sina.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)
