Neke su školjke izvana glatke i sjajne i blješte od boja, a neke su pak neugledne, grube i hrapave. No, ispod tog svog oklopa sve su školjke nježne, baš kao i ljudi ispod svojih oklopa. Često se dogodi da u školjku upadne neko posebno neugodno zrnce pijeska koje se ugnijezdi u mekom tkivu školjke i ona ga se nikako ne može riješiti. Za neke će školjke to zrnce pijeska postati pogubno: stvorit će im ranicu od koje će na kraju umrijeti. Ali, ima i školjki koje se ponašaju drugačije.

Da bi ublažile bol koju im stvara oštro zrnce pijeska, one ga počinju zaobljavati omatajući ga tanušnim slojevima glatkoga sedefa. Na taj način zrnce pijeska počinju pretvarati u biser. Isto je i s ljudima. Neki od svoga zrnca pijeska naprave životnu dramu od koje se nikada ne oporave, a drugi svoja zrnca pijeska pretvaraju u bisere.

Oni prvi nezadovoljni su i optužuju život da je okrutan prema njima, a oni drugi strpljivo stvaraju svoje bisere sve dok bol ne prestane. Ljude koji u sebi nose bisere, prepoznat ćeš po blistavim osmijesima. Pogledaj se u zrcalo. Kakav je tvoj osmijeh? Blista li biser u njemu?

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)