Autor, redoviti kolumnist Expressa i 24sata Tomislav Klauški, sabrao je najvažnije zaključke svoje ekstenzivne doktorske disertacije o političkoj i ideološkoj orijentaciji političkih novinara u Hrvatskoj

Prvo znanstveno istraživanje o političkoj i ideološkoj orijentaciji političkih novinara u Hrvatskoj, provedeno u sklopu izrade doktorske disertacije, otkriva brojne detalje o odnosu novinara prema vlastitoj političkoj orijentaciji, prema novinarskoj objektivnosti i pristranosti, prema novinama u kojima rade i publici kojoj se obraćaju, novinari u istraživanju otkrivaju za koga glasaju, kako gledaju na političke stranke, političke aktere, vlast…

Istraživanje je provedeno na uzorku od 21 političkog novinara iz pet najvećih novinskih redakcija, tijekom 2020. i 2021. godine, tako što su ispitanicima kroz anonimne intervjue analizirane četiri cjeline: njihova politička orijentacija, odnos prema političkim akterima i strankama, odnos prema uređivačkoj politici novina u kojima rade i prema političkoj orijentaciji svoje publike. Donosimo deset najvažnijih naglasaka iz ovog istraživanja.

Politički novinari su lijevo i liberalno orijentirani

Na skali od 1 do 10 politički novinari pozicionirali su se izrazito lijevo (3,61) i izrazito liberalno (3,04), što je u skladu sa sličnim istraživanjima zadnjih desetljeća u Europi i SAD-u. Najviše novinara opisalo se kao “liberal”: kao lijevi liberal, socijalni liberal, ekonomski i politički liberal, skeptični liberal, neoliberal i ultraliberal. Deset posto ispitanika nazvalo se jednostavno “ljevičarima”, a uključili su i druge definicije, poput “antifašista”, “socijaldemokrata”, “centrista”, “socijalista”. Deset posto novinara svrstalo se desno od centra, među kojima je bilo onih koji su se nazvali “Hrvatom domoljubom” ili opisali kao “demokršćanin”. U cjelini, novinarima su bitna ljudska prava, prava pojedinca, sloboda govora i izražavanja, što je karakteristično za novinarsku profesiju u cjelini.

Novinari se osjećaju bliži čitateljima nego redakcijama

Novinari su iznijeli vlastitu procjenu ideološkog i političkog profila novina u kojima rade i publike kojoj se obraćaju. Publiku su percipirali blago lijevom te blago konzervativnom, dok su svoje novine pozicionirali desno i ocijenili blago konzervativnima. U cjelini, politički novinari osjećaju se ideološki bližima čitateljima za koje pišu nego redakcijama za koje rade.

Priznaju da ideologija utječe na njihov rad

Čak 86 posto političkih novinara tvrdi da njihova ideologija utječe ili djelomično utječe na novinarski rad, prvenstveno zato što vjeruju kako je to neodvojivo od njihove osobnosti. Pritom tri četvrtine ispitanika smatraju kako za političkog novinara nije nužno zatomiti ideološku orijentaciju, premda 57 posto njih tvrdi kako je to moguće učiniti.

Čak 71 posto novinara priznaje da je njihova ideologija vidljiva ili djelomično vidljiva kad izvještavaju o politici, ali upozoravaju kako ona najviše dolazi do izražaja u komentarima, a ne u izvještajima, te u slučajevima kad pišu o svjetonazorskim temama, gdje se ni ne trude sakriti svoje stavove, primjerice, prema pitanju ljudskih prava, ženskih prava, slobode govora, antifašizma, ustavnih vrijednosti. Tvrde kako su spremni “gorljivo pisati protiv netolerantnih”.

Objektivnost je više moguća nego što je poželjna

Novinarska objektivnost pojam je s kojim se već dulje vrijeme muče i novinarska teorija i novinarska praksa. Novinari na objektivnost gledaju drugačije od svoje publike, a naročito od onih o kojima pišu. Uglavnom, 61 posto ispitanika smatra kako je novinarska objektivnost moguća, a nešto manji dio, 53 posto, misli kako je objektivnost poželjna, što sugerira kako novinari i dalje imaju podijeljeno mišljenje o tom pojmu. Jedni navode kako je objektivnost “ideal kojemu treba težiti”, drugi navode kako je “vrhunaravna objektivnost nemoguća i nepotrebna”.

Pojam objektivnosti novinari žele zamijeniti “poštenim novinarstvom”, a dio ispitanika naglašava kako objektivnost vodi u “sterilno novinarstvo”, za što smatraju da nije svrha novinarstva kao profesije.

Novinari vjeruju da mogu biti nepristrani

Čak 96 posto novinara misli kako je moguće izbjeći pristranost u tekstovima, pri čemu naglašavaju kako je pristranost “navijanje i propaganda”, a oni se time ne žele baviti jer im je bitno “sačuvati profesionalni dignitet i kredibilitet”. S druge strane, novinari u velikom postotku uočavaju pristranost svojih novina prema političkim akterima i naglašavaju kako s time imaju problem. Također, primjećuju i pristranost publike kojoj se obraćaju, te vjeruju kako čitatelji više konzumiraju one tekstove s kojima se slažu i koji su im ideološki bliski. Međutim, samo 14 posto ispitanika spremno je prilagođavati ton svojih tekstova očekivanjima publike.

Novinari pretežito glasaju za SDP i Možemo!, ali…

Iako se pitanje za koga ste glasali smatra nepristojnim zadiranjem u privatnost, novinari su u anonimnom istraživanju ipak pristali otkriti svoju političku orijentaciju i ustvrdili da u najvećem postotku glasaju (ili su glasali) za SDP (38 posto) i Možemo! (33 posto). Među ostalim opcijama naveli su da u pravilu glasaju za “lijeve stranke”, za “lijevi centar”, “treće opcije” i “desni centar (10 posto), u malom postotku spomenuli su HNS i Radničku frontu i Pametno, a dio ispitanika napomenuo je da “traži novu opciju” i naglasio kako “nema opciju među ovim strankama”. Četiri posto novinara glasa za HDZ, četiri posto naglašava da “nikad nije glasalo za HDZ” te četiri posto “uvijek glasa protiv HDZ-a”.

Novinari su “kritični” prema vlasti

Dvije trećine novinara svoj odnos prema vlasti naziva “kritičkim”, premda jedan dio ispitanika naglašava kako prema vlasti njeguju “konstruktivan”, nekad i “dobronamjeran odnos”. U tom kontekstu koriste izraze kao “skepsa”, “odmak”, “oprez”, pa čak i “ravnodušnost” prema svakoj političkoj opciji na vlasti. Pritom čak 90 posto novinara upozorava kako ne mijenja svoj odnos prema vlasti ni s promjenom političkih opcija. Neki ističu da su čak i kritičniji, podozriviji ili zahtjevniji prema onoj vlasti s kojom dijele političke vrijednosti. Dvije trećine ispitanika navodi da nemaju osjećaj da su svojim pisanjem pridonijeli pobjedi svojih stranaka, a svi novinari odbacili su mogućnost da korigiraju svoje pisanje ako bi time ugrozili rezultat svoje opcije na izborima.

Primjećuju lijevo-liberalnu pristranost u medijima, ali…

Novinari priznaju kako primjećuju dominaciju lijevih i liberalnih stavova u hrvatskim medijima, no istodobno upozoravaju na dvije stvari: prvo, misle da je lijevo-liberalna pristranost tek običan građanski, civilizirani, demokratski stav, a s druge strane, dobar dio ispitanika upozorio je na dominaciju desničarske i konzervativne pristranosti, pa i propagande, za koju navode da je glasnija i agresivnija u odnosu na lijevu. Osim toga, misle da u Hrvatskoj nema mnogo lijevo-liberalnih novinara koji istodobno nisu kritični prema lijevim i liberalnim opcijama.

Novine ne slijede publiku, publika ne slijedi novine

Novinari su analizirali i međusobni odnos hrvatskih novina i čitatelja, te 48 posto ispitanika zaključuje kako je ideološka orijentacija publike kompatibilna s orijentacijom novina. Međutim, najveći dio novinara – 38 posto – misli kako publika ne slijedi novine, niti novine slijede publiku u smislu političkih i ideoloških stavova. Trećina ispitanika misli da se događa i jedno i drugo, novine slijede orijentaciju publike, a publika slijedi orijentaciju novina, dok samo 15 posto novinara misli da se čitatelji povode za ideološkim profilom novina. To bi jednim dijelom moglo objasniti činjenicu da o politici pišu lijevo-liberalni novinari, a na izborima pobjeđuje desno-konzervativna opcija.

Novinari se najviše vide u ulozi Informatora

Novinarima je u istraživanju ponuđeno da opišu u kojoj se ulozi najčešće vide kroz svoje medijsko djelovanje. Najveći dio ispitanika odgovorio je da se vide u ulozi Informatora (48 posto), nešto manje u ulozi Edukatora, Psa čuvara, Odvjetnika i Zabavljača (po 29 posto). To znači da novinari žele zadržati svoju profesionalnu poziciju gdje funkcioniraju kao donositelji informacija, više nego njihovi interpretatori, a ta pozicija dominira čak i pred aktivnijom “watchdog” ulogom, gdje se novinare percipira kao čuvare demokracije, zakona, ustavnog poretka te kao kontrolore vlasti i nositelja moći.

(24sata, Tomislav Klauški)