Saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu održao je u utorak tematsku sjednicu na kojoj se razgovaralo o ulozi škole u sustavu odgoja i obrazovanja.
Kao najstarija, najmasovnija, najrazvijenija i najvažnija odgojna ustanova svakog društva škola se posljednjih godina suočava s nizom izazova. Kako bi odgovorili na neke od njih saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu na tematsku je sjednicu pozvao predstavnike svih relevantnih institucija. O temi su uz članove Odbora razgovarali predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja, HAZU-a, Ureda pravobraniteljice za djecu, Sveučilišta u Zagrebu, Agencije za odgoj i obrazovanje i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Vesna Bedeković predstavila je ukratko organizaciju odgojno-obrazovnog rada u školama i određene pojave kako gospodarske, tako i društveno-političke, koje utječu na odgojnu funkciju škole. Naglasila je kako nastojanja postizanja visokih akademskih rezultata na standardiziranim testovima sužava odgojnu svrhu škole i dodala kako se u prvi plan stavljaju obrazovni ishodi koji istiskuju odgojnu komponentu. – Današnja škola potiho odustaje od odgoja gubeći svoju povijesnu zadaću i svoj tradicionalni identitet ustanove koja odgaja, zaključila je Bedeković.
U nastavku se osvrnula i na složene i proturječne izazove suvremenog društva s kojima se škola, ali i roditelji i institucije suočavaju i s kojima se teško nose i upravo se zato, kako je rekla Bedeković, nameće pitanje za koje vrijednosti se mladi trebaju odgajati. – Vrijednosti na kojima je potrebno temeljiti hrvatski odgojno-obrazovni sustav nužno je sagledati u svijetlu novih mogućnosti razvoja hrvatskog kulturnog identiteta unutar složenih globalizacijskih procesa, kazala je Bedeković.
Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak govoreći o ovoj, kako je rekla, uvijek aktualnoj temi, posebno je istaknula kako se kriza odgojne funkcije škole treba rješavati u suradnji škola, institucija i obitelji. Divjak je u nastavku govorila o tome kakav odgoj trebamo imati s obzirom na okružje i utjecaj globalizacijskih trendova i rastući tehnološki napredak. Osvrnula se na ciljeve odgoja i obrazovanja u školama napomenuvši između ostalog kako trebamo uskladiti univerzalne, europske i nacionalne vrijednosti, osigurati jednake prilike svima, poštivati različitosti i promicati toleranciju, samostalnost i odgovornost kao i osobni razvoj, razvijati kritičko mišljenje i snalaženje u okruženju. – Odgojna funkcija škole treba biti integrirana s obrazovnom funkcijom, zaključila je Divjak.
Kroz izlaganja svih relevantnih predstavnika uključenih u rad ove tematske sjednice moglo se čuti kako postoji jasna potreba da se odgoju da primjereno mjesto u reformi obrazovanja te kako je kriza odgoja samo rezultat krize obrazovanja. U izlaganjima je jasno ukazano na čimbenike koji utječu na odgoj, a to su predominacija obrazovnog sadržaja u školama i kriza vrijednosti. Istaknuto je kako postojeći odgojno-obrazovni sustav ne promatra djecu i njihove potrebe, vrijednosti i interese već mjeri u kolikoj se mjeri oni njemu prilagođavaju. Neka izlaganja predstavila su i konkretne podatke o tome koliko je djece u Hrvatskoj nezadovoljno školom, ali i koliko djece osjeća strah od škole i neuspjeha. Predstavljena su i mišljenja o tome kako sadržaj poučavanja i ishod učenja nisu u ravnoteži te kako odgojno-obrazovna funkcija ocjenjivanja izražena brojkom, u tijeku procesa učenja, predstavlja dodatan stres, kako za učenike, tako i za učitelje.
U raspravi koja je uslijedila nakon uvodnih izlaganja moglo se čuti kako je pitanje odgojne komponente u školi ključno i kako to mora biti jedan od jasnih ciljeva kurikularne reforme koja s eksperimentalnom primjenom u hrvatskim školama kreće na jesen ove godine. Posebno je naglašeno kako odgoj treba biti kritički i kako se treba postaviti set odgojnih vrijednosti temeljenih, kako je rečeno, prvenstveno na odgovornoj politici. Istaknuta je važnost poticanja učenika na prirodnu kompetitivnost i mjerenje ostalih vrijednosti, poput stavova i kritičkog promišljanja, a ne samo krajnjeg učinka učenja iskazanog na standardiziranim i unaprijed najavljenim ispitima znanja. Sugovornici su se dotaknuli i izazova roditeljstva u odgojno-obrazovnom sustavu napomenuvši da se posebna pažnja treba pridati i radu s roditeljima kroz komunikaciju stručnih službi škola i roditelja. Zaključeno je kako se učenici odgajaju za život, kako obrazovni sadržaju trebaju biti prilagođeni djetetu, kako sustav treba pratiti tehnološki razvoj i prateće pojave, te kako sve navedeno treba biti u pravnim okvirima kojima su regulirana područja odgoja, obrazovanja, znanosti, ali i šire. (sabor.hr)
