On je miran obiteljski čovjek, vrijedan radnik i prema svima draga i otvorena osoba. Živi da pomogne drugima i sve što se od njega traži će napraviti sa širokim osmijehom. Blaga osoba od povjerenja, reći će oni koji ga znaju kao sina, oca, prijatelja…
No on je ujedno i hladan, proračunat operativac koji „čvrsto drži“ svakog seksualnog predatora koji želi naštetiti djeci i mladima. Riječ je o Ivanu Maričiću (lažan identitet), operativcu u okviru Organizacije Stop pedofiliji sa sjedištem u Srbiji, a u kojoj djecu, mlade i sve žrtve čuvaju ljudi iz cijele regije.
Ivan, kojemu je to, naravno, lažan identitet, odnosno operativno ime, dolazi iz Istočne Hrvatske. Odlučio nam je, uz dozvolu Organizacije, ispričati dosad nepoznatu stranu priče. Onu koja pokazuje tko i kako može postati dijelom ekipe koja lovi, otkriva i razotkriva predatore na mrežama, a koji su takvi i u stvarnom svijetu. Što sve moraju proći da dokažu da im je zaista stalo do djece i žrtava i jesu li spremni na činjenicu da možda nikad neće izaći iz te službe, upravo zbog onoga što će vidjeti, čuti i što će saznati o istinskoj prirodi ljudskoga uma.
„RODITELJ SAM, ZA POČETAK“
Mnogi već znaju (i iz našeg serijala), da Organizacija na svojim stranicama na društvenim mrežama redovno otkriva prepiske i fotografije predatora koji se javljanju njihovim diverzijama. Lažnim dječacima i djevojčicama u dobi od 12 godina razni bolesni umovi predlažu odnos. Predatori se uvijek prvi javljaju. Ne „djeca“. Šalju im svoje poruke, eksplicitne video zapise, fotografije, traže od njih da se fotografiraju, odaju s kim žive, gdje idu u školu, treniraju. Traže da se slikaju gola. Predlažu susrete, spolne odnose, ucjenjuju ih i čine toliko toga neshvatljivo normalnoj osobi.
I ne odustaju. Predatori dolaze odasvud – Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Slovenija, ali i Europa, pa i šire. Procjenjuje se da u svakom trenutku na internetu aktivno djeluje više od 750.000 seksualnih predatora, a da se svake minute podijeli 160 slika ili videa seksualnog zlostavljanja djece.
Predatori razmjenjuju te materijale, emitiraju uživo, iznuđuju djecu da sama proizvode materijal ili ih pripremaju za daljnje zlostavljanje. Organizacija Stop pedofiliji zasad je snažan i specifičan, pa i jedini odgovor ove vrste na „predatorsku digitalnu pandemiju“ u široj regiji.
Ivan je, kaže, shvatio da upravo zato želi „ući“ u Organizaciju, kako bi pomogao djeci, ali i cijelom društvu, da bude sigurnije.
– Moja odluka za ovu službu i Organizaciju je bila temeljena na želji da pomognem koliko god mogu u suzbijanju ove vrste zla i da vidim istinsku realnost današnjeg društva. Najviše zato što sam uvijek na strani djece. I sam sam roditelj koji suosjeća sa drugim roditeljima koji su prošli ono najgore; a to je da vam netko pokuša naštetiti djetetu i ostaviti mu trajne posljedice, a koje ga prate kroz život. Imao sam dojam da će mi angažman u Organizaciji omogućiti da to zlo zaustavimo svojim svakodnevnim angažmanom. To mi je davalo snagu i volju za ono što je uslijedilo –ističe Maričić.
DESECI SE ŽELE PRIKLJUČITI, ULAZI TEK ŠAČICA ODABRANIH
A uslijedio je – test. I to ozbiljan. Organizacija, doznajemo, prima na mjesečnoj bazi desetke zahtjeva ljudi koji žele postati dijelom njihove borbe protiv pedofilije na mrežama.
-Javljaju nam se ljudi iz cijele Europe. U startu, nakon sigurnosne provjere, odmah otpadne oko 90 posto. Onih preostalih 10 posto uzimamo u obzir i s njima se radi. Na kraju, ostane zaista tek šačica ljudi koji su spremni na sve što ova služba od njih traži – doznajemo iz Organizacije.
Maričić kaže kako je bio svjestan da će morati proći određenu razinu provjere kompetencija i odgovara li uopće profilu operativca. No ono što je uslijedilo i za njega je bio svojevrstan mentalni test.
-Puno toga sam morao proći da bih uopće stekao povjerenje osnivača i glavnog operativca Koste Nikolića. Najvažnija stvar je vrijeme. Dani, mjeseci, pa čak godina, da ne odustaneš u svom naumu i da postaneš dio te priče. Zbog specifičnosti i osjetljivosti službe, stalno se moraš truditi i pokazivati, na sve moguće načine da si baš ti taj koji može opravdati sve ono što se od tebe traži.
U najmanjem detalju moraš biti prisutan i na strani Organizacije. Poznavanje interneta, principa i načina funkcioniranja društvenih mreža i njenih algoritama, mogućnost bivanja na mreži u svako doba dana, žrtvovanje svoga privatnog vremena, biti spreman na sve stvari koje treba podnijeti gledajući što sve predatori dijele i na koji način iskorištavaju djecu…to je sve bitno, ali je još važnije to da budeš čovjek od povjerenja.
Znanje i volja s kojom se javljaš je jedan jedan mali dio. Povjerenje je sve. Meni je trebalo više od godinu dana neprestanog dokazivanja da im mogu biti osoba od povjerenja, da postanem dijelom Organizacije. Tek tada sam krenuo u pravu obuku – priča nam Maričić.
PRAVILA KOJA SPAŠAVAJU GLAVU
Organizacija mora znati da je osoba koja dolazi u ekipu stabilna, da zna prioritete i da se može, svakodnevno, nositi s onim što se traži od svakog operativca. Obučavaju ih na različite načine, a iz sigurnosnih razloga otkrili su samo dio.
-Obuka traje mjesecima i nimalo nije lagana. Pogotovo za nekoga novog tko je tek zakoračio u taj svijet. Učio sam od čovjeka koji je prošao sve, pa i najgore scenarije i koji je pomogao stotinama ljudi. Govorimo o ljudima koji su bili u strašnim životnim situacijama. Uči se i u hodu, ovisi od slučaja do slučaja. Važno je znati da se u samom startu definiraju pravila: što se smije, što ne, na koji način funkcionira cijela Organizacija. Kad si to složite u glavi, onda ta pravila imate na umu svakog dana i lakše je sve dublje ulaziti u cijeli princip rada. U Organizaciji sam već aktivno gotovo četiri godine. Još uvijek se učim i otkrivam nove stvari – ističe ovaj operativac.
On i njemu slični pomažu žrtvama svih dobi, u svako doba dana ili noći. Nevolja ne pita, pa im poruke za pomoć pristižu – svake minute.
-Vrijeme se jednostavno ne gleda. Ne broji se koliko si vremena proveo za porukama, mailovima, u pretraživanju interneta, analizi sadržaja. To se odmah može zaboraviti. Nema smisla, ako ćeš brojati da si za jednu provjeru “izgubio” par sati. Svakodnevno se javljaju ljudi s ozbiljnim problemima.
Njima je one sekunde kada pošalju poruku ta sekunda bitna. Mi smo tu da im se javimo, pružimo im podršku, pomognemo u svemu što je u našoj moći. Moramo pregledati sve što nam se pošalje i sve dobro razmotriti. Opasno je ako, u želji da pomogneš nekome, strada nedužna osoba. To je nedopustivo. Svaki dan to su sati rada, ali vrijede – ocjenjuje naš sugovornik.
PREPISKE SU SAMO VRH SANTE LEDA
Na upit o “situaciji iznutra”, Maričić kaže kako je komunikacija između operativaca i vođe K. Nikolića najvažnija stvar, a samim tim i na najvišem nivou sigurnosti.
-Ovdje nema “raditi po svom”. Odluke većinom donosimo zajedno. Cijenimo mišljenja drugih. Tako se dogovaramo o svim aspektima i bitnim stvarima vezanih uz Organizaciju i zato smo svakodnevno u kontaktu. Bez suglasnosti osnivača ništa se ne radi, to je prvo pravilo koje se nauči i njega se svi strogo držimo. Ponosan sam što dolazimo iz svih zemalja, što ne gledamo na granice, ideologije, već smo svi ujedinjeni u borbi za sigurnu i sretnu djecu, mlade i cijelo društvo.
Neovisno što ja dolazim iz Hrvatske, a kolege iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Slovenije, uvijek je dobro imati takve ljude uz sebe. Jedni drugima smo maksimalna podrška, ali i zaštita, na svim poljima koje Organizacija pokriva, a njih je puno – ističe Maričić.
Ono što se objavi kao prepiska na društvenim mrežama, između predatora i diverzije, tek je vrh sante leda u radu operativaca, kažu u Organizaciji. Služba je to, opravdano, u kojoj je puno toga pod oznakom tajne.
PRIJETNJE IH SAMO OJAČAJU
-Tajna mora ostati tajna, jer u ovom slučaju ste vi taj koji ste naštetili predatorima, uništili im život kad ste ih javno objavili i svima dali do znanja kakvi su ljudi i što rade u svoja četiri zida. Ti isti predatori (pedofili) bi dali sve da znaju tko ste, da vam se osvete. Pritom mislim na sebe, moju obitelj. Zato se svi skupa držimo u najvećoj tajnosti – naglašava Maričić.
Prijetnje im, doznajemo, stižu na dnevnoj bazi. Javljaju im se ogorčeni, prokazani predatori, njihovi sljedbenici (nevjerojatno, ali istinito, imaju sljedbenike), koje su razotkrili. Prijete im osobno, članovima obitelji, prijateljima.
Predatori i njihovi lobiji pokušavaju im preuzeti profile i “srušiti” stranice, koristeći razne metode u cyber prostoru. Bezuspješno. Operativce čuva lažan identitet, tajnost službe i činjenica da su ipak uvijek par koraka ispred predatora.
– Svaka prijetnja nas još više i jače pokrene da ih razotkrivamo i objavljujemo. Ne mislimo prestati. To nam, zapravo, daje još jači vjetar u leđa. Ne bojimo ih se – kategorički ističe naš sugovornik.
Koliko je teško balansirati između stvarnog života i lažnog identiteta, pitamo čovjeka koji poput svojih kolega, nikome ne smije odati što sve točno radi predatorima na mrežama.
-Teško je biti “netko drugi”, no to je jedini način na koji se može raditi ova služba. Moramo biti u sjeni zbog zaštite obitelji. To je velika žrtva i trud. Ponekad, u vlastitim obiteljima i društvu s kojem se “javno” družimo, čuješ o tim ljudima koji su otkrili novog predatora, da se priča i o tvom radu, ali si svjestan da moraš pregristi jezik, ništa ne govoriti, ne smiješ ničime odati da si jedan od njih. To, javno prepoznata važnost ove službe, to je svima nama velik ponos i sreća. Iako ljudi nikada neće saznati tko smo zapravo – priča nam Maričić.
“OTKRIO SAM PRAVU REALNOST NAŠEG DRUŠTVA, ZLO JE POSVUDA”
Najveća sreća svakog u ovoj službi je onaj tren kada prokažu predatora i kada bude prijavljen, iako možda zbog manjkavosti zakona neće biti i osuđen. Maknuli su s neta dosad stotine predatora i upozorili javnost na njihove gadosti.
Činjenica da će roditelj sada znati tko je opasna osoba u susjedstvu, školi, službi i zajednici i da će tako lakše zaštititi svoje dijete – to im je najveća “plaća”, kaže ovaj operativac u ime svih kolega. Naravno, tu je i zahvalnost roditelja čiji su vapaj čuli i iskoristili sve svoje mogućnosti da pomognu djetetu kojeg je predator (pedofil) vrebao, ucjenjivao, plašio i prijetio mu. Ili, možda, još gore, i konkretno mu naudio.
A sada druga strana – što je najteže u službi koja dnevno dobiva na desetke videozapisa silovanja male djece, očajne vapaje roditelja, molbe tinejdžera za pomoći, koji se nisu usudili obratiti nikome drugome (u strahu od odbacivanja, novih zlostavljanja ili javne osude)?
-Reći ću da je svaki materijal, a koji nam dolazi sa svih strana, koji se mora detaljno proanalizirati i pregledati, težak. Nekad i najteže što ste tog dana, mjeseca, ma, u životu vidjeli. No, sve se mora detaljno proći, analizirati. Slika, videozapis, prepiska – odgovara Maričić pa kratko zastaje.
Priznaje nam da ga je ovo iskustvo, ove četiri godine, promijenilo. Unatoč obuci i činjenici da je s određenom percepcijom službe ušao u Organizaciju, kada svaki dan čovjek gleda scene koje su normalnom umu nezamislive, slika svijeta mu se promijeni. Odnosno, služba čovjeka dira. U srž.
-Ulaskom u Organizaciju vidiš i otkriješ pravu realnost današnjeg društva. Shvatiš da okolina u kojoj živiš nije bezazleno mjesto. Da postoji previše zla oko nas.
Ja sam inače čovjek usko vezan uz obitelj. Meni su obitelj i djeca svetinja. Roditelj sam, uspješno poslujem na svome poslu i toga se striktno držim. Sve ljude koji imalo poštuju druge normalne osobe; da nisu pohlepni, zavidni, zlonamjerni, njih jako poštujem.
No za predatore kojima se bavimo i prema svima njima sličnima nemam samilosti. Sami su odabrali svoj put kojim žele ići. Usuđujem se reći da prema takvima gajim poseban stav, mržnju, koju nitko ne može promijeniti. Zato sam prisutan u svako doba dana, da dam doprinos Organizaciji. Neka poruke stižu kad sam u krugu obitelji, s prijateljima ili na poslu. Neka svi koji trebaju pomoć znaju da smo tu, budni, u svako doba. Neka to znaju i predatori – strogo kaže Maričić.
“ODUSTAJANJE JE ZADNJE ŠTO ŽELIM NAPRAVITI”
Nije odustao kad su ga “rešetali” testom za ulaz u Organizaciju, nije ni nakon ulaska, kada je dobio uvid u jedan drugi, zao svijet. Ovaj operativac kaže da je ponekad zaista teško izdržati pritisak onoga što gleda, ali da misli kako od Organizacije i ove službe nakon nekog vremena jednostavno “ne može” otići.
-Koliko god teško bilo, jednom kad sam već ušao u Organizaciju i kad godinama gledam sve ovo svojim očima, odustajanje je zadnja stvar koju želim napraviti. Naravno, može se odustati, ali svatko tko je došao u doticaj s ovim zlom, želi ići dalje, još jači. Djeci treba pomoć, djeci trebaju odrasli koji će ih zaštititi, bez obzira na cijenu.
Jer, predatori, bez obzira na upozorenja da se dopisuju s djetetom od 12 godina, ne odustaju. Mislim da svi mi, koji smo odlučili ovako se boriti za djecu i sigurnije društvo, prvi pred sobom, pred svojom savješću, nemamo pravo odustati – za kraj poručuje Maričić.
Recimo i samo to, da dok on odgovarao na pitanja za ovaj članak, Organizaciji je stiglo desetak poruka i prepiski. Djeca i odrasli traže pomoć. Predatori, dakle, aktivno vrebaju svoje žrtve. Maričić i ekipa to znaju. Strpljivo će raditi svoj posao i čekati dok ne dođe vrijeme da se svakoga od njih ne izruči sudu.
I to onom koji zasad jedini daje trajne kazne – sudu javnosti. (www.icv.hr, mlo, foto: Stop pedofiliji, Canva)